Pređi na sadržaj

Serkamon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Serkamon u Šansonijeru iz XIII veka

Serkamon (umro oko 1135.-1145.), ili Cerkamon, čije istorijsko ime niti bilo kakakv istorijski podatak nije očuvano, bio je jedan od najranijih trubadura. Bio je i dvorska luda, poreklom iz Gaskonje. Proveo je najveći deo svoga života na dvoru Vilijama X od Akvitanije, a možda i Eblea III od Ventadura. Pripisuje mu se da je izmislio planj i možda sirventes.

Većina informacija o Serkamonu su tračevi i legende - neki ga navode i kao Markabruovog učitelja, a neke informacije ukazuju na to da je umro na krstaškom pohodu, u pratnji Luja VII.

Zna se još da je imao jednog sina, koji je takođe bio pesnik.

Oko 7 njegovih tekstova je očuvano, ali ni jedna melodija. Žanr od njega, koji je najviše doprineo njegovoj popularnosti - Pastorela nije sačuvan ni jedan.

Serkamon znači „onaj koji traga za rečima“ na provansilskom.

Poezija

[uredi | uredi izvor]

Način na koji je Cerkamon pisao, naziva se poetika usavršavanja. Njegova poezija je vrlo jasan primer dvorske poezije i veoma je uticala i Markabrua, Arnoa Danijela i Bernara de Ventadura. Čuvena je njegova pesma Kad blag lahor gorak biva.