Simeon Vladimirski
Episkop Simeon († 1314., Suzdalj) je bio episkop Vladimirski, Suzdaljski i Nižegorodski (1295-1299), Rostovski i Jaroslavski (1299-1311)[1].
Biografija[uredi | uredi izvor]
Posvećen je u čin episkopa na Vladimirskoj katedri 1295. godine od straane Maksima mitropolita kijevskog i cele Rusije. Sa Ismailom, episkopom sarajskim, 1296. godine, na saboru knezova u gradu Vladimiru, on ih je „smirio i oduševio“. Naklonost, kako je to iskazano u Novgorodskoj hronici, bila je tolika da se „za malo Bog udaljio od krvoprolića, i svaki je otišao kući svojim putem“.
Dana 18. aprila 1299. godine, mitropolit Maksim, „ne trpeći tatarsko nasilje, ostavi mitropoliju u Kijevu, i pobegne iz nje“ u Vladimir sa svim svojim sveštenstvom, a Simeonu prepusti rostovski tron, koji je tada bio upražnjen jer je ga je napustio episkop Tarasije. Godinu dana kasnije, nakon preseljenja u Rostov, episkop Simeon je pratio mitropolita Maksima u Veliki Novgorod, gde su 29. juna 1300. godine hirotonisali lokalnog arhiepiskopa Teoktista.
Napustio je eparhiju 1311. godine, a umro je 1314. godine u Suzdalju.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Simeon, episkop Rostovskiй, Яroslavskiй i Ugličskiй, Russkie pravoslavnыe ierarhi, 992-1892 gg. Tom II - mitropolit Manuil (Lemeševskiй)”. azbyka.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2023-06-07.