Pređi na sadržaj

Синови пустиње

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sinovi pustinje
Filmski poster
Izvorni naslovSons of the Desert
RežijaVilijam A. Sajter
ScenarioFrenk Krejven
Bajron Morgan
ProducentHal Rouč
Glavne ulogeSten Lorel
Oliver Hardi
Čarli Čejs
MuzikaMarvin Hetli
Direktor
fotografije
Kenet Pič
MontažaBert Džordan
Producentska
kuća
Hal Roach Studios
DistributerMetro-Goldwyn-Mayer
Godina1933.
Trajanje64 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
IMDb veza

Sinovi pustinje (engl. Sons of the Desert) je američki humoristički film iz 1933. godine, režisera Vilijama A. Sajtera, u kome glavne uloge tumače Stanlio i Olio. U Ujedinjenom Kraljevstvu, film je objavljen pod naslovom Bratski Vaš.

Godine 2012, Kongresna biblioteka je odabrala Sinove pustinje za čuvanje u Nacionalnom registru filmova Sjedinjenih Država zbog „kulturnog, istorijskog ili estetskog značaja”.[1] Američki filmski institut ga je smestio na 96. mesto svoje liste 100 najboljih američkih komedija.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Sten i Oliver, članovi bratske lože „Sinovi pustinje”, prisustvuju njenom sastanku u Kaliforniji gde je donesena odluka da svi članovi moraju prisustvovati predstojećoj nacionalnoj konvenciji u Čikagu. Dok Oliver želi da ispoštuje zakletvu, Sten se plaši reakcije svoje supruge Beti. Uprkos prvobitnoj nevoljnosti, Sten ubeđuje Olivera da pođe. Međutim, njihove planove ometaju planovi njihovih žena.

Loti, Oliverova supruga, oštro se protivi njihovom putovanju jer je već organizovala odmor u planinama. Pribegavajući prevari, Oliver glumi bolest kako bi izbegao Lotine planove. Sten organizuje smicalicu koja uključuje lažnu preporuku lekara za putovanje u Honolulu, omogućavajući im da prisustvuju konvenciji bez znanja svojih žena. Na konvenciji se izvodi upečatljiva melodija „Honolulu Baby”, dodajući veselu atmosferu njihovoj eskapadi.

U međuvremenu, njihove žene, nesvesne prevare, postaju zabrinute kada brod koji se vraća iz Honolulua potone tokom tajfuna. Dok istražuju sudbinu preživelih, Sten i Oliver se vraćaju kući i nalaze je praznu, da bi po povratku otkrili sumnje svojih žena. Da bi izbegli sukob, njih dvojica se kriju na tavanu, ali njihova tajna je ugrožena kada njihove žene u bioskopu vide snimak sa konvencije.

Suočen sa sve većim pritiskom, Oliver pokušava da održi iluziju da je preživeo brodolom, ali se njegova izmišljena priča brzo raspliće pod Betinim ispitivanjem. Sten, s druge strane, odlučuje da prizna, izazivajući mešavinu olakšanja i besa kod Beti i Loti. Dok Beti pozdravlja Stenovu iskrenost, Loti oslobađa svoj bes na Olivera, što je kulminiralo svađom.

Stenovo uplašeno priznanje omogućava Betinom ponosu, u njenoj ranijoj opkladi sa Loti da ima poštenijeg muža, da trijumfuje nad njenom najboljom prijateljicom, što je za nju postalo daleko važnije, pa ga je po povratku kući razmazila. Dok Oliver trpi Lotiin gnev sada ne samo zbog toga što je prisustvovao konvenciji i lagao, već i zbog toga što je bio uzrok njene sramote pred svojom komšinicom.

Sten se vraća pred Oliverov prag i pita prijatelja sa masnicom na oku, okruženog smrskanim posuđem, kako je prošao. Počinje da peva serenadu „Honolulu Baby”, ali ga u potiljak pogodi dobro naciljani predmet bačen iz daljine, ostavljajući Olivera da se suoči sa posledicama ženinog besa.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Sten Lorel Sten
Oliver Hardi Oliver
Čarli Čejs Čarli
Mej Buš Loti
Doroti Kristi Beti
Lušen Litlfild dr Horas Medik

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ King, Susan. "National Film Registry selects 25 films for preservation " Los Angeles Times (December 19, 2012)
  2. ^ „AFI's 100 Years...100 Laughs” (PDF). American Film Institute. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 4. 2019. g. Pristupljeno 21. 8. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]