Skit Svete Ane
| Skit Svete Ane | |
|---|---|
 | |
| Osnovni podaci | |
| Jurisdikcija | Vaseljenska patrijaršija |
| Osnivanje | 14. vek |
| Mesto | Sveta gora |
| Država |  Grčka |
Skit Svete Ane (grč. Σκήτη Αγίας Άννας) je najpoznatiji, najveći i najstariji svetogroski skit s početka 11. veka, koji se prvi put pominje u nekom srpskom dokumentu, pre svih od mnogobrojnih današnjih skitova. Prvobitno je pripadao Svetom Pavlu, a potom je posvećen majci Blažene Device Marije. Većinu monaha skita činili su Srbi, u periodu kada je on bio srpski. Okružen mirom i tišinom, okupani svetlošću sunca, monasi ovog skita u njemu doživljavaju viziju susreta sa Bogom i svecima.[1]
Položaj[uredi | uredi izvor]
Skit Svete Ane zajeno sa skitom Male Ane nalazi se u podnožju Atosa u delu odakle počinje svetogorska pustinja. Skit se nalazi na oko 400 metara nadmorske visine i ima preko pedeset lepo uređenih jednospratnih i dvospratnih kuća u kojima žive po dva ili više monaha. Do skita je nekada bilo teško doći jer im se kelije nalaze na nepristupačnim mestima, bez divljih puteva i staza, mada je dans prilaz nešto bonji.[2]
A kada konačno stigne do pustinjakove kelije, putnik namernik treba dugo da stoji pred vratima dok mu ih neki od monaha ne otvori, zbog njihovog gesla da se samo upornima otvaraju vrata, iako ovi pustinjaci rado primaju goste, sa posebnom radošću. A kada prime gosta, oni se prema njemu odnose tako da ih ugošćuju najlepše što mogu.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Počeci monaškog života u Skitu Svete Ane datiraju od 1007. godine. Nakon najezde Osmanskih gusara i pljačkaša, 1320. godine monasi su napustili svoja boravišta. Dva i po veka kasnije, 1572. godine monasi se ponovo vraćaju u ova opustošena staništa. Oo 1700. godine, patrijarh Dionisije (1671-1694) obnavio skit i podigao 1752. godine glavni hram posvećen Svetoj Ani, majci Presvete Bogorodice. U administrativnom smislu, on pripada Manastiru Velika Lavra
Od njegovog osnivanja monasi se bave ikonografijom, drvodeljstvom, izradom krstića i crkvenih potrepština, a ima i srebrara i zlatara.
U glavnom hramu, posvećenom Svetoj Ani nalazi se uz mnogo mošti svetaca i mumificirano levo stopalo Svete Ane.
Prepisivačka delatnost u skitu[uredi | uredi izvor]
Tokom 17. veka većina kaluđera Skit Svete Ane bavilo se prepisivačkom delatnošću, tako da je tokom tog perioda prepisaln veliki broj knjiga. Među ovim knjigama ističe se;
- Minej za senjptembar, koji je prepisao Jerođakon Pahomij za manastir Mileševu, 1648. godine.
- Nekoliko rukopisa Jeromonaha Antonija i inoka Mihaila.
- Antonijevi prepisi Srbljaka 1643, beseda Jovana Zlatoustog 1652, Jerusalimskog tipika 1656. i oktoiha 1657. godine
Mnoga od ovih dela danas su deo hilandarske rukopisne zbirke.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Skitovi na Svetoj Gori”. www.atlantaserbs.com. Pristupljeno 1. 2. 2018.
- ^ Skit Svete Ane u:Srpski manastiri na Svetoj gori
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Porfiriй Uspenskiй : Vtoroe putešestvie po sv. gore Afonskoй... v godы 1858, 1859 i 1861 i opisanie skitov Afonskih. M., 1880. S. 334-356;
- Γεράσιμος Μικραγιαννανίτης :῾Ιερὰ Σκήτη ῾Αγίας ̀ρδβλθυοτεΑννης. ̓Αθῆναι, 1969.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Skit "Sveta Anna" na oficialniя saйt na Aton (jezik: ruski)
- Σκήτη της Αγίας Άννης, Άγιον Όρος, ο πελώριος σμάραγδος (jezik: grčki)
- Skitъt na Sveta pravedna Anna (jezik: ruski)
- Golяm skit "Sveta Anna" (jezik: ruski)
- Skit "Sveta Anna" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. decembar 2013) (jezik: ruski)
- Skit "Sveta Anna" (jezik: ruski)
