Sofi Vilmes

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sofi Vilmes
Lični podaci
Datum rođenja(1975-01-15)15. januar 1975.(49 god.)
Mesto rođenjaBrisel, Belgija
DržavljanstvoKraljevina Belgija
ObrazovanjeUniverzitet Sen Luj u Briselu
Porodica
SupružnikKris Stoun
RoditeljiFilip Vilmes
Politička karijera
Politička
stranka
Reformistički pokret
27. oktobar 2019 — 1. oktobar 2020.
MonarhFilip
PrethodnikŠarl Mišel
NaslednikAleksander de Kro
Ministar za budžet Kraljevine Belgije
1. oktobar 2015 — 27. oktobar 2019.
Predsednik vladeŠarl Mišel
PrethodnikErve Žamar
NaslednikDavid Klarenval

Sofi Vilmes (franc. Sophie Wilmès; Iksel, 15. januar 1975) jeste belgijska političarka koja je obavljala dužnost predsednika Vlade Belgije od oktobra 2019. do oktobra 2020. godine.[1] Od tada do jula 2022. bila je na funkciji ministra spoljnih poslova. Prva je žena na tim pozicijama u Belgiji.[2][3] Članica je Reformističkog pokreta.

Nakon saveznih izbora 2019. Filip od Belgije je postavio Vilmesovu da vodi tehničku vladu (Prva vlada Sofi Vilmes) pre nego što je formirala izvršnu vladu (Druga vlada Sofi Vilmes) u martu 2020. radi upravljanja pandemijom kovida 19.[4]

U oktobru 2020. pridružila se vladi Aleksandera de Kroa kao ministarka spoljnih poslova i potpredsednica vlade.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sofi Vilmes je rođena 15. januara 1975. u opštini Iksel u Briselskom regionu.[5][6][7] Njen otac Filip Vilmes je bio bankar i profesor ekonomije na Katoličkom univerzitetu u Luvenu. Bio je aktivan u politici liberalizma i služio je kao šef kabineta Žana Gola iz Liberalne reformističke stranke (Parti Réformateur Libéral, PRL).[8] Njena baba i deda po ocu poginuli su u bombardovanju Limala tokom Drugog svetskog rata.[9] Majka Vilmesove je aškenaška Jevrejka, a nekoliko njenih rođaka poginulo je u Holokaustu.[10] Radila je u kancelariji Mike Ofesirs od 1992. do 1993. tokom njenog mandata ministarke budžeta.[8]

Vilmesova je odrasla u gradu Gre Doaso u Valonskom Brabantu. Stekla je diplomu iz primenjene komunikacije na Institutu za visoke studije društvenih komunikacija (Iheks) i diplomu iz finansijskog menadžmenta na Univerzitetu Sen Luj u Briselu.[11] Svojevremeno je radila za Evropsku komisiju kao finansijski službenik, a zatim kao ekonomski i finansijski savetnik u advokatskoj kancelariji.[11]

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Godine 2000. postala je odbornica u Ukelu.[12] Od 2007. do 2014. Vilmesova je bila prvi alderman zadužen za finansije, budžet, frankofono obrazovanje, komunikaciju i lokalno poslovanje grada Sint Genesijus Rode. Od 2014. do 2015. bila je pokrajinska odbornica za provinciju Flamanski Brabant. U oktobru 2014. izabrana je za člana Predstavničkog doma.[5]

U septembru 2015. ministar budžeta Erve Žamar najavio je da će podneti ostavku 1. oktobra 2015. jer je izabran za guvernera provincije Lijež. Vilmesova je izabrana da ga nasledi kao ministarka budžeta u Prvoj vladi Šarla Mišela.[13] U decembru 2018. postala je ministarka budžeta, državne službe, nacionalne lutrije i naučne politike u Drugoj vladi Šarla Mišela.

Dana 27. oktobra 2019. postala je prva žena premijer Belgije nasledivši Šarla Mišela. Vodila je tehničku vladu dok su nastavljeni pregovori o formiranju nove koalicione vlade. Dana 16. marta 2020, kad su pregovori i dalje bili u toku nakon 15 meseci, sve značajnije stranke su se složile da daju puna zakonodavna ovlašćenja vladi Sofi Vilmes radi borbe protiv pandemije kovida 19. Prema uslovima sporazuma Vilmesovoj su data posebna ovlašćenja da se nosi s privrednim i društvenim uticajem pandemije. Trebalo je da ta ovlašćenja traju tri meseca premda su se mogla jednom obnoviti za dodatna tri meseca. Vilmesovu je kasnije 16. marta kralj Filip zvanično predložio za predsednicu vlade,[14] a njena rekonstruisana izvršna vlada položila je zakletvu dan kasnije.

Lični život[uredi | uredi izvor]

Godine 2002. Vilmesova se udala za Krisa Stouna [en], australijskog biznismena i bivšeg fudbalera. Imaju tri kćeri: Viktoriju, Šarlot i Elizabet. Stoun ima sina Džonatana iz prethodne veze.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Prime Minister of Belgium”. www.premier.be. Pristupljeno 22. 2. 2020. 
  2. ^ „De eerste vrouwelijke premier van België staat voor een ondankbare taak”. demorgen.be (na jeziku: holandski). 
  3. ^ a b Marine Strauss (1 October 2020),Finally, a government after 652 days: New Belgian PM debuts at EU summit Reuters.
  4. ^ VRT NWS (16. 3. 2020). „Premier Sophie Wilmès (MR) vraagt morgen het vertrouwen in de Kamer”. vrtnws.be (na jeziku: holandski). Pristupljeno 17. 3. 2020. 
  5. ^ a b „Who Am I?”. Sophie Wilmes. Pristupljeno 17. 3. 2020. 
  6. ^ „Sophie Wilmès | MR | News”. www.sophiewilmes.be. Pristupljeno 30. 7. 2016. 
  7. ^ Nizet, Pierre (28. 10. 2019). „Qui est vraiment Sophie Wilmès, notre nouvelle Première ministre” (na jeziku: francuski). Sud-Info. Pristupljeno 17. 11. 2020. 
  8. ^ a b Figaro, Madame (27. 10. 2019). „Sophie Wilmès : une ministre modèle devient la première femme à diriger la Belgique”. Madame. Le Figaro. Pristupljeno 17. 11. 2020. 
  9. ^ „Décès de Philippe Wilmès”. L'Echo (na jeziku: francuski). 25. 5. 2010. Pristupljeno 16. 2. 2020. 
  10. ^ „Belgium names first ever Jewish, female prime minister”. Israel-Hayom. JNS. 31. 10. 2019. Pristupljeno 17. 11. 2020. 
  11. ^ a b „Who Am I?”. Sophie Wilmes. 13. 11. 2019. Pristupljeno 17. 3. 2020. 
  12. ^ „UK immigration officials sent to Zeebrugge in crackdown against organised smuggling”. The Brussels Times (na jeziku: engleski). 29. 10. 2019. Pristupljeno 29. 10. 2019. 
  13. ^ Rankin, Jennifer (28. 10. 2019). „Belgium gets first female PM as Sophie Wilmès takes office”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 29. 10. 2019. 
  14. ^ „Belgium hands powers to caretaker PM to fight Covid-19 after 15-month stalemate”. The Guardian (na jeziku: engleski). 16. 3. 2020. Pristupljeno 18. 3. 2020. 
  15. ^ Nizet, Pierre (28. 10. 2019). „Qui est vraiment Sophie Wilmès, notre nouvelle Première ministre” (na jeziku: francuski). Sud Info. Pristupljeno 4. 12. 2019.