Episkop budimski Sofronije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sofronije Kirilović (Sečuj, ?, Temišvar, 1786) bio je srpski pravoslavni arhijerej - episkop.

Portret episkopa Sofronija

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se u prvoj polovini 18. veka u gradu Sečuju, na Dunavu u Baranji, u Mohačkom srezu.

Mladi Kirilović se vaspitavao u pravoslavnom manastiru Grabovcu, u hramu Sv. arhistratiga Mihaila i Gavrila.[1] U tom manastiru ga je rukopoložio tadašnji episkop budimski i sečujski Vasilije Dimitrijević. Monah Sofronije je na poziv novog episkopa Dionizija Novakovića, koji je bio i episkop erdeljski, otišao 1762. godine u Erdelj. Tamo je rukopoložen za arhimandrita grabovačkog, i vratio se u zavičaj. Proveo je devet godina kao nastojatelj tog manastira. Njegovim trudom i troškom manastir Grabovac je dobio novi ikonostas,[2] rad ikonopisca Vasilija Ostojića iz Novog Sada.

Na crkveno-narodnom saboru 1769. godine izabran je arhimandrit Sofronije iz manastira Grabovca, za episkopa erdeljskog. Morao je zatim ići u Beč, da se predstavi austrijskom caru. Već 1770, 11. marta vratio se u Karlovce gde je proizveden u viši stepen arhijereja. Bavio se vladika Sofronije u Sibinju 1770-1774. godine, kao arhijerej samostalnog pravoslavno-rumunskog vladičanstva. Rumuni su sumnjali u svog episkopa Srbina, da je navodno bio pod "unijom". Došlo je do sukoba sa nižim klirom i narodom, pa se morao odande premestiti. Proizveden je 21. aprila 1762. godine u čin arhimandrita i postavljen za egzarha Budimske eparhije.[3] Carica Marija Terezija ga je 24. avgusta 1774. godine potvrdila za episkopa budimskog.[4] U njegovo vreme je podignut toranj Saborne crkve u Sentandreji, sklopljen je ugovor za slikanje ikonostasa ove crkve i Rođenja svetog Jovana Krstitelja u Stonom Beogradu.[5]

Vladika Sofronije Kirilović je umro u Temišvaru 28. februara 1786. godine. Njegovo telo je zatim balsamovano. Portretisao ga je kao vladiku budimskog, novosadski slikar Vasilije Ostojić.

Arhijerej[uredi | uredi izvor]

Sofronije Kirilović je bio zatim:

Episkop budimski i sečujski (1775-1781), sa rezidencijom u Sečuju i Sentandreji;

Episkop temišvarski (1781-1786), sa rezidencijom u Temišvaru;

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Glas istine", Novi Sad 1/1884.
  2. ^ Dinko Davidov: "Spomenici budimske eparhije", Beograd 1990.
  3. ^ Episkop Sava Vuković: "Srpski jerarsi od devetog do dvadesetog veka", Beograd 1996.
  4. ^ "Srpski sion", Karlovci 1906.
  5. ^ Sentandreja. rastko.rs