Pređi na sadržaj

Spahan (sasanidska provincija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spahan (sasanidska provincija)
Spahan
224.—642.

Glavni gradSpahan
RegijaBliski istok,
ZemljaSasanidsko carstvo, Iran
Događaji
StatusBivša pokrajina
Istorija 
• Uspostavljeno
224.
• Ukinuto
642.

Spahan, takođe poznat kao Partau, bio je sasanidska provincija u kasnoj antici, koja je ležala u centralnom Iranu, što skoro u potpunosti odgovara današnjoj provinciji Isfahan u Iranu.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Spahan je zasvedočen u različitim pečatima i natpisima iz srednjopersijske perspektive, uključujući i Zoroastrijskog sveštenika Kartira.[1] Današnje ime (Isfahan) je arabizovani oblik Ispahana (za razliku od srednjopersijskog, novopersijski ne dopušta početne konsonantske grupe poput sp).[2] Region se pojavljuje sa skraćenicom GD (Gaj, južna Medija) na sasanidskoj numizmatici. U Ptolomejevoj Geografiji pojavljuje se kao Aspadana, što u prevodu znači "mesto okupljanja vojske". Veruje se da Spahan potiče od spadanam 'vojske', staropersijske množine spada (iz kojega proizilazi spah 'vojska' u srednjopersijskom). Pokrajina se naziva Partau na natpisu Šapura I na Kabaje Zartoštu.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Spahan je postao deo Sasanidskog carstva 224. godine, nakon što je Ardašir I (v. 224–242) preuzeo njegov glavni grad i ubio njegovog vladara, Šad Šapura.[1][4]

Godine 642. dogodila se bitka kod Spahana u kojoj se vodila borba između rašidunskih Arapa i Sasanida. Arapi su pobedili i tokom bitke, su, kako se izveštava, ubili istaknutog mihranskog zapovednika Šahrvaraza Džadujia. Posle bitke, Arapi su sklopili mir sa Fadhusfanom, guvernerom grada. Prema arapskom istoričaru, mnogi civili su ubijeni ili porobljeni nakon bitke.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Hansman 2006, str. 635–638.
  2. ^ Strazny, P. (2005). Encyclopedia of linguistics (p. 325). New York: Fitzroy Dearborn.
  3. ^ Brunner 1983, str. 750.
  4. ^ Frye 1984, str. 299.
  5. ^ ISFAHAN vi. MEDIEVAL PERIOD, Hossein Kamaly, Encyclopaedia Iranica

Izvori[uredi | uredi izvor]