Spomenik Stanoju Glavašu u Glibovcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Spomenik Stanoju Glavašu u Glibovcu podignut je 1984. godine, povodom 180. godišnjice Prvog srpskog ustanka i 40. godišnjice pobede nad fašizmom, ispred škole koja nosi njegovo ime. To je u njegovom rodnom mestu, u prisustvu Momčila Vićentijevića, člana Predsedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije i Stanimira Ivanovića, člana Predsedništva Republičke konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda, učinio sekretar Srpske akademije nauka i umetnosti, profesor dr Sima Ćirković.

On je tada rekao da je u našem društvu bilo mnogo kolebanja oko toga da li treba i kako treba čuvati tradicije i uspomene na daleke pretke, davne bitke i junaštva, na velike ličnosti i istorijske događaje. Bilo je vremena i sredina - podsetio je prof. dr Sima Ćirković - u kojima se na svako bavljenje istorijom gledalo s podozrenjem, kada se iza svakog jubileja ili spomenika tražila nacionalistička inspiracija.

Mnogo puta nam se preporučivalo da prebiramo po tradicijama i da otkrivamo, nalazimo i izdvajamo ono što je progresivno i što je blisko onome što zastupa naše savremeno društvo, a da ono drugo prepustimo zaboravu. Tražilo se da uzimamo ono što je 'živo', što ukazuje na budućnost, a da ono što je 'mrtvo' istisnemo iz sećanja, ne primećujući da se time zagovara mešanje sadašnjosti i prošlosti, da se time poziva na samovoljni zahvat i preradu tradicije u skladu sa našim ukusom i sa našim shvatanjima. Predviđala se mogućnost da one druge, od nas prezrene i zanemarene delove tradicije može neko drugi uzeti pod svoje, učiniti ih svojim simbolima i predstaviti se kao pravi nastavljač narodne istorije i tradicije.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dragoljub Danojlić, Spomenici i ličnosti zavičajne istorije. Opštinski odbor SUBNOR-a, Smederevska Palanka, 2014.