Pređi na sadržaj

Srpsko-esperantski rečnik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Autor Srpsko-esperantskog rečnika[1]je Dimitrije Diso Janičić. Ovaj tekst je urađen na osnovu Predgovora za taj rečnik. Osnovu za rečnik[1] činio je PIV (Plena Ilustrita Vortaro, Pariz 2005), dok je osnovu Srpsko-esperantskog rečnika činio Rečnik srpskog jezika (Matica srpska, Novi Sad 2007). U izradu rečnika uložen je višegodišnji rad.

Na ovom izdanju se uz autora angažovao i prof. dr Miodrag Stojanović, kao recenzent, lektor i jezički redaktor.

Izbor srpskih reči je u celini urađen prema Rečniku Matice srpske (Novi Sad 2007). Deo reči je dodat iz Esperantsko-srpskog rečnika, kao i na osnovu Velikog rječnika hrvatsko-esperantskog Lucije Borčić (Zagreb, 2009). Rečnik je urađen ćirilicom, i srpskim jezikom ekavskog dijalekta. Ovo je prvi potpuni srpsko-esperantski rečnik na srpskom jezičkom području, iako je esperanto ovde zaživeo u periodu dužem od jednog veka.

U rečnik je uvršteno 27.000 osnovnih reči i oko 56.000 leksičkih jedinica, tako da može da bude dobra osnova piscima i prevodiocima za potpuni rad.

Date su varijante reči istog značenja a različitog oblika. Na žalost nisu akcentovane srpske reči, dok se akcenat esperantskih reči podrazumeva na pretposlednjem slogu.

Osnovna značenja reči data su crnim slogom, reči približnog značenja, na koje upućuje strelica, kurzivnim slogom, dok su reči istog značenja štampane malim velikim slovima. Na iste ili slične pojmove upućuje znak jednakosti. Različite reči kod istog korena razdvojene su tačkom i zapetom, dok je nabrajanje pojmova istih značenja razdvojeno zapetom. Uz većinu osnovnih pojmova date su i skraćenice kojima se korisnik upućuje na naučnu oblast. Uz veći broj naziva biljaka upotrebljeni su i latinski nazivi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Srpsko-Esperantski rečnik. Orion Art. 2016. ISBN 978-86-6389-044-2.