Stereoselektivnost
Stereoselektivnost je karakteristika hemijskih reakcija koje iz jednog početnog supstrata kao proizvod daju smešu nejednakih količina stereoizomera. Stereoselektivnost može biti delimična, kada se u reakciji dobija veća količina jednog stereoizomera u odnosu na drugi, i potpuna, ako se kao proizvod dobija samo jedan stereoizomer. Delimična stereoselektivnost je veoma zastupljena u organskim reakcijama i uslovljava je niz faktora, od kojih se često izdvajaju sterne interakcije. Jedan od primera favorizovanja jednog stereoizomernog proizvoda u odnosu na drugi je reakcija dehidrohalogenovanja 2-jodbutana u kojoj se dobija 80% trans- i 20% cis- proizvoda (2-butena). Potpuna stereoselektivnost je zastupljena u prirodi i karakteristika je velikog broja enzimskih reakcija. Takođe je od velikog značaja u asimetričnim sintezama.[1][2]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Clayden, Jonathan; Greeves, Nick; Warren, Stuart; Wothers, Peter (2001). Organic Chemistry (I izd.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-850346-0.
- ^ Smith, Michael B.; March, Jerry (2007). Advanced Organic Chemistry: Reactions, Mechanisms, and Structure (6th izd.). New York: Wiley-Interscience. ISBN 0-471-72091-7.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ernest L. Eliel; Samuel H. Wilen (1994). Stereochemistry of Organic Compounds (1 izd.). Wiley, John & Sons, Incorporated. ISBN 978-0-471-01670-0.
- Ernest L. Eliel; Samuel H. Wilen; Michael P. Doyle (2001). Basic Organic Stereochemistry (1. izd.). Wiley-Interscience. ISBN 978-0-471-37499-2.
- Kurt Martin Mislow Kurt Mislow (15. 1. 2003). Introduction to Stereochemistry. Dover Publications. ISBN 978-0-486-42530-6.
- D. Nasipuri (1994). Stereochemistry of Organic Compounds: Principles and Applications (2. izd.). South Asia Books. ISBN 978-81-224-0570-5.