Pređi na sadržaj

Struveove funkcije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Struveove funkcije predstavljaju rešenja nehomogene Beselove diferencijalne jednačine:

Otkrio ih astronom[uredi | uredi izvor]

Funkcije su nazvane prema ruskom astronomu Hermanu Struveu, koji ih je otkrio 1882. da bi rešio izvesne probleme luminoziteta u astronomiji. Kompleksni broj α predstavlja red Struveove funkcije. Modifikovana Struveova funkcija jednaka je .

Definicija[uredi | uredi izvor]

Homogeno rešenje Beselove jednačine su Beselove funkcije, a rešenje nehomogene gorenavedene Beselove jednačine je Struveova funkcija, koja razvijena u red ima sledeći oblik:

gde je gama funkcija.

Modifikovana Struveova funkcija ima sledeći oblik:

Integralni oblik Struveove funkcije je:

Rekurzivne relacije[uredi | uredi izvor]

Struveove funkcije zadovoljavaju sledeće rekurzivne relacije:

Veza sa drugim funkcijama[uredi | uredi izvor]

Struveove funkcije celobrojnoga reda mogu da se prikažu pomoću Veberovih funkcija En i obratno. Ako je n nenegativni celi broj onda je:

Struveove funkcije reda n+1/2 (n je celi broj) mogu da se izraze preko Beselovih funkcija:

Struveove funkcije mogu da se predstave i pomoću poopštene hipergeometrijske funkcije:

Asimptotski oblik[uredi | uredi izvor]

Za veliko x dobija se asimptotski oblik:

gde je Beselova funkcija druge vrste (Nojmanova funkcija).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Korn GA and Korn TM. (1961) Mathematical Handbook for Scientists and Engineers, McGraw-Hill.
  • Abramowitz, Milton; Stegun, Irene A., eds. (1965), Handbook of Mathematical Functions with Formulas, Graphs, and Mathematical Tables, New York: Dover, ISBN 978-0486612720
  • Morse PM, Feshbach H (1953). Methods of Theoretical Physics, Part I. New York: McGraw-Hill. ISBN 0-07-043316-X
  • Struveove funkcije