Sukeban

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sukeban (スケバン/女番/スケ番) znači delinkventna devojka ili šefica na japanskom, što je ekvivalent muškom bančo. Rečnik japanskog slenga [1] kaže da se sukeban odnosi samo na vođu devojku, a ne na bilo koga od članova bande. [2]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Uobičajeni znaci prepoznavanja sukeban devojke (koje je japanska policija opisala u pamfletima iz 1980-ih kao "predznake pada") uključuju jarko obojenu ili kovrdžavu kosu i modifikacije na školskim uniformama, poput nošenja obojenih čarapa, zavrtanja rukava i produženje suknje. Izveštava se da su Sukeban učestvovale u aktivnostima kao što su krađa i nasilje, ali ako budu uhapšene, mogu se optužiti za manje prekršaje "prestupništva". [3] Reč sukeban prvobitno su koristili delinkventi, ali je opšta populacija u svakodnevnom jeziku koristi od 1972. [2]

Medijski prikaz[uredi | uredi izvor]

U 1970-im i 1980-im, sukeban su postale popularni likovi u seinen mangama . [3] Likove Sukeban devojaka mogli smo videti i u šojo manga publikacijama; Sukeban Deka, JađiKita Gakuen Doćuki i Hana no Asuka-gumi bile su tri popularne šojo serije u kojima su uglavnom imale glavne uloge.

Direktor filma Pink, Norifumi Suzuki snimio je prve filmove u seriji filmova Girl Boss ( Sukeban ). Takođe je započeo četveronožni film Stravične devojke srednje škole (1971–1972) sa sukeban likovima. U obe serije prikazane su istaknute Pinki nasilne glumice Reiko Ike i Miki Sugimoto. [4] 6. decembra 2005. godine kompanija Panik House izdala je DVD kolekciju sa četiri diska region-1 koja je istraživala filmove Sukeban pod nazivom Kolekcija Pinki nasilne . [5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Japanese Slang Jiko
  2. ^ a b Yonekawa, Akihiko. Beyond Polite Japanese: A Dictionary of Japanese Slang and Colloquialisms, 2001, pages 26–27. ISBN 978-4-7700-2773-3.
  3. ^ a b Cherry, Kittredge (1987). „Christmas Cake Sweepstakes: Girlhood to Wedding”. Womansword: What Japanese Words Say about Women (paperback) (First mass market edition, 1991 izd.). 17-14 Otowa 1-chrome, Bunkyo-ku, Tokyo 112: Kodansha International Ltd. str. 51—52. ISBN 978-4-7700-1655-3. 
  4. ^ D., Chris (2005). Toei's Bad Girl Cinema. Panik House Entertainment L.L.C. str. 10—15.  (booklet in the Pinky Violence Collection)
  5. ^ „The Pinky Violence Collection”. Amazon.com. Pristupljeno 2007-10-13.