Pređi na sadržaj

Tafone

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tafone je polukružno udubljenje na steni koje se obrazuje pod uticajem vode, soli, vetra i Sunčevih zraka, najčešće u priobalnim predelima.[1]

Poreklo naziva ,,tafone“[uredi | uredi izvor]

Tafone je u celom svetu naziv za strukturu koja nastaje kada od neke velike stene ostane samo tanka ljuska. Zbog toga se smatra da je izveden od korzikanske reči "tafonare" što znači izdubiti. [2]

Gde se tafoni nalaze?[uredi | uredi izvor]

Nastaju nezavisno od tipa klime i mogu se naći po celom svetu. Međutim, najviše ih ima u onim oblastima koje obiluju solju ili priobalnim mestima. Tipovi stena na kojima se oni mogu uočiti su silicijumske stene, peščanik i granit. Najupečatljiviji tafoni se nalaze na severozapadu Korzike gde se planine prostiru čak do obale.

Kako tafoni nastaju?[uredi | uredi izvor]

Granit je krupnozrnasta stena koja je izgrađena od različitih minerala. Ukoliko kroz tanke pukotine u steni prodre vlaga, joni vodonika reaguju sa kristalnom rešetkom minerala i raskidaju određene veze što dovodi do postepenog krunjenja same stene u njenom centru (osnovi).

Naučnici su dugo vremena pokušavali da otkriju zašto se unutrašnjost granitnog bloka raspada, dok je spoljašnji omotač u drugu ruku netaknut. Tvrdi omotač tafona na površini izdubljene stene je crnosmeđe boje i debeo je najviše 1 mm. Zahvaljujući ovom omotaču uočava se koji su se hemijski procesi dogodili. Prostije rečeno, voda prodire kroz sitne pukotine u granit i oslobađa određene supstance iz minerala. Kada se stena pod dejstvom sunčeve svetlosti zagreje, ove supstance zajedno sa vodom izbijaju na površinu. Voda u međuvremenu ispari a oksidi gvožđa i mangana spolja oblažu stenu, usled čega u nju prodire više vlage, i seo proces se ciklično odigrava dok na kraju ne nastane prava šupljina.[2]

Takođe postoje i tafoni koji nemaju tvrdi omotač i tu se razglaganje odigrava usled taloženja soli. Tada voda koja prodire u stenu u sebi ima so poreklom iz vlažnog vazduha ili morske pene. Sušenjem morske soli i njenim ponovnim vlaženjem ona se širi za nekih 30-100% i time vrši veliki pritisak na stenu čime se stvaraju pukotine koje opet stupaju u dodir sa vlagom i dolazi do krunjenja stene iznutra.[2]

U poslednjem stadijumu ovog procesa voda ispira izmrvljene komade stene ili ih odnosi vetar kroz otvore na površini. Vremenom ostaje samo spoljni sloj, odnosno tvrdi omotač.

Klasifikacija tafona[uredi | uredi izvor]

Tafoni se mogu različito klasifikovati u zavisnoti od toga šta se stavlja u fokus, te postoje podele prema veličini ili zapremini (veliki i mali tafoni), morfologiji (široko zaobljeni ili ćelijski tafoni) i lokaciji (npr. na liticama ili podnožju gromada). [3]

Mali tafoni
Mali tafoni
Veliki tafone

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pepeonik, Dr. sc. Zlatko (1999). Školski geografski leksikon. Zagreb. 
  2. ^ a b v Gebel, Peter (2009). Tajne zemlje (Geheimnisse der Erde). Mladinska knjiga Beograd. ISBN 978-86-7928-120-3. 
  3. ^ „What Are the Different Types of Tafoni”. 7. 12. 2021.