Tigraj (provincija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karta istorijskih etiopskih provincija sredinom 19. veka

Tigraj je istorijska provincija Etiopije. Između 1942 - 1995, to je bila jedna od 14 provincija ondašnje Etiopije, koja je bila veća od današnje Regije Tigraj jer je uključivala i delove Semiena, Tembiena, Agame i Enderte, koji danas pripadaju drugim regijama (Regija Amhara).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tigraj je bio sedište Kraljevine Aksum, u 1. milenijumu, najbrojniji narod bili su proto Tigranje i proto Amharci, njihov jezik, jedna varijanta giz jezika ostao je do danas jezik Etiopske orijentalno-pravoslavne crkve i etiopskog dvora.

U Knjizi o Aksumu, pisanoj i sastavljenoj verovatno pre 18. veka prikazan je Tigraj sa gradom Aksum u sredini, okružen sa ostalih 12 tradicionalno glavnih provincija: Tembien, Šire, Seraje, Hamasien, Bur, Sama , Agame, Amba Senajt, Garalta, Enderta, Sahart i Abergele. [1]

Pogled na Tigraj iz vladarske palate cara Johanesa IV

U srednjem veku se ustalila titula Mekonen Tigraja (guverner Tigraja) za za lica koja su upravljala tom pokrajinom, koja je bila veća od današnje Regija Tigraj, jer je u njenom sastavu bio i kraj Akele Gazaj (danas deo Eritreje) i teritorija pod vlašću Bar neguša (kralja mora) koji je kao vazalni vladar Tigraja vladao nad priobaljem Crvenog mora (današnja Eritreja). Granica između Tigraja i zemlje Bar neguša bila je po svemu sudeći reka Mareb (ona je i danas granica između Etiopije i Eritreje).

Nakon pobune vazalnog vladara Bar neguša Ješaka u 16. veku, Mekoneni Tigraja nisu više imali kontolu nad Bar negušima, ali su svoju vlast polako selili sve više prema Eritreji, naročito u 19. veku. [2] Ali su za vreme mračnog razdoblja Zemene Mesafint (era prinčeva), obe titule postale prazno slovo na papiru, a stvarni gospodari ovog teritorija postali su rasevi i dejazmači koji su te titule dobijali od etiopskih careva.

Sredinom 19. veka, rasovi Tembijana i Enderte uspeli su da u tim delovima Tigraja osnuju svoje male dinastije. Jedan od članova te dinastije dejazmač Kasaj Merča, popeo se etiopski carski prijesto 1872. kao Johanes IV. Ali je nakon njegove pogibije u bici kod Galabata, etiopski carski tron došao pod kontrolu moćnika iz Šoe, a centar moći etiopske države pomeren je južnije od Tigraja.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Richard Pankhurst: History of Ethiopian Towns (Wiesbaden; Franz Steiner Verlag, 1982), vol. 1 pp. 201.
  2. ^ Richard Pankhurst, An Introduction to the Economic History of Ethiopia (London: Lalibela House) (1962). str. 328.