Pređi na sadržaj

Trg Svetog Stefana u Beču

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Katedrala Svetog Stefana

Trg Svetog Stefana, poznatiji kao Štefansplac (nem. Stephansplatz) je trg u geografskom centru Beča. Ime je dobio po svojoj najistaknutijoj građevini, Katedrali Svetog Stefana. Pre 20. veka naziv "Štefansplac" je počeo da se koristi za širu oblast između ulica Graben (u doslovnom prevodu sa nemačkog: „rov“) i Kerntner štrase („Kernten“ je nemački naziv za Korušku). Nasuprot Katedrali Svetog Stefana je Has-Haus, visoka građevina moderne arhitekture, delo arhitekte Hansa Holajna. Iako je javno mnjenje prvobitno bilo skeptično prema kombinaciji srednjovekovne katedrale i zgrade od stakla i čelika, sada se smatra primerom harmoničnog sklada stare i nove arhitekture.[1]

Metro stanica linija U1 i U3[uredi | uredi izvor]

Stanica bečkog metroa na Štefansplacu jedna je od najprometnijih u gradu i jedina je raskrsnica između linija U1 i U3. To je takođe najbliža stanica metroa mnogim turističkim atrakcijama Prvog bečkog okruga.

Has Haus preko puta Katedrale Svetog Stefana.

Virgilova kapela[uredi | uredi izvor]

1973. godine, tokom kopanja stanice bečkog metroa, otkrivena je srednjovekovna kapela 12 metara ispod sadašnjeg nivoa tla.[2] Izgrađena je oko 1250. godine kao podzemni hram (capella subterranea) u Kapeli Svete Magdalene (nem. Magdalenenkapelle), čiji je obris prikazan na trotoaru Štefansplaca. Moguće je da je prvobitno bila zamišljena kao kapela za sahranjivanje, ali je barem do 14. veka postala kripta.

Obnova trga 2016-2017[uredi | uredi izvor]

Prostor trga je kompletno renoviran obnovom instalacija i popločavanjem granitnim pločama iz Šremsa u Valdfirtelu debljine 14 sm. Površina trga izmerena je tada na 10.500 kvadratnih metara.[3] Ugrađene su svetiljke u obliku biljaka, podražavajući stil koji je 2008. i 2009. godine primenjen u obližnjim ulicama Kerntner štrase i Graben.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Haas-Haus”. Glass Steel and Stone. Pristupljeno 30. 9. 2006. 
  2. ^ „Virgilkapelle”. Wien Museum. Arhivirano iz originala 27. 4. 2006. g. Pristupljeno 30. 9. 2006. 
  3. ^ „Waldviertler Granitsteine für Stephansplatz”. noe.orf.at (na jeziku: nemački). 2017-04-12. Pristupljeno 2023-09-01. 
  4. ^ „36.400 Steine für neuen Stephansplatz”. wien.orf.at (na jeziku: nemački). 2017-03-13. Pristupljeno 2023-09-01. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Wilhelm Kisch: Die alten Strassen und Plätze Wien’s und ihre historisch interessanten Häuser. Ein Beitrag zur Kulturgeschichte Wiens mit Rücksicht auf vaterländische Kunst, Architektur, Musik und Literatur. M. Gottlieb’s Verlagsbuchhandlung, Wien 1883, S. 54.
  • Ausstellungskatalog: Symbol und Mitte in Wien 1147–1997. S. 226. Sonderausstellung Historisches Museum der Stadt Wien, Dom- und Metropolitankapitel Wien, 24. April bis 31. August 1997, Wien 1997.
  • Erwin Mann/ Christine Mann, 2020: DAS CURHAUS AM WIENER STEPHANSPLATZ. Zur Geschichte einer jahrhundertealten Bildungsstätte; LiT-Verlag 2020.