Tristan i Izolda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tristan i Izolda, slika Luis Rida

Priča o Tristanu i Izoldi (engl. Tristan and Iseult) je stara keltska saga o tragičnoj ljubavi dvoje mladih.

Nastanak i razvoj[uredi | uredi izvor]

Iako nastala dosta ranije među Keltima, ova legenda tek od srednjeg veka dobija na važnosti, naročito u Francuskoj i to u više verzija, od kojih je najpoznatiju napisao Toma Dangleter (franc. Thomas d'Angleterre) oko 1180. godine. U moderno ruho ovu verziju je uvio Žozef Bedije (franc. Joseph Bédier) 1900. godine. Sagu „Tristan i Izolda“ je takođe obradio i Gotfrid fon Strazbur (nem. Gottfried von Straßburg), na osnovu koje je Rihard Vagner napisao čuvenu istoimenu operu, Tristan i Izolda.

Zaplet[uredi | uredi izvor]

Glavni junaci ove legende su tragični vitez Tristan, sestrić kralja Marka od Kornvola (u Britaniji), i princeza Izolda, kćerka istoimene irske kraljice. Tristanov zadatak bio je da doprati Izoldu svom ujaku za koga je ova bila obećana, ali greškom, u putu, oboje uzimaju ljubavni napitak. Zbog svoje ljubavi prema Izoldi, Tristan krši zavet na odanost stricu. Tristan je inače jedan od vitezova okruglog stola kralja Artura.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

  • Tristan i Izolda (slika) [1]
  • Tristan i Izolda (crtež) [2]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]