Удав

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Udav
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Reptilia
Red: Squamata
Podred: Serpentes
Porodica: Boidae
Rod: Boa
Vrsta:
B. constrictor
Binomno ime
Boa constrictor
Rasprostranjenost udava
Sinonimi[1]
Spisak
    • [Boa] Constrictor
      Linnaeus, 1758
    • [Boa] Orophias
      Linnaeus, 1758
    • Constrictor formosissimus
      Laurenti, 1768
    • Constrictor rex serpentum
      Laurenti, 1768
    • Constrictor auspex
      Laurenti, 1768
    • Constrictor diviniloquus
      Laurenti, 1768
    • Constrictor orophias
      Laurenti, 1768
    • [Boa] constrictrix
      Schneider, 1801
    • Boa diviniloqua
      A.M.C. Duméril & Bibron, 1844
    • Boa constrictor
      Boulenger, 1893
    • Boa diviniloqua
      Boulenger, 1893
    • Constrictor constrictor
      Griffin, 1916
    • Constrictor constrictor constrictor
      Stull, 1935
    • Boa constrictor constrictor
      Forcart, 1951

Udav (Boa constrictor) je neotrovna zmija. [2] Rasprostranjena je u kišnim šumama Meksika, Kolumbije, Brazila i nekim ostrvima, kao što je Trinidad.

Fizički izgled[uredi | uredi izvor]

Dužina je u proseku od 1-6 m. Boja je veoma raznolika. Šare su uglavnom smeđe i krem boje.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Sa obe strane kloake udav ima po jedan trn. Oni predstavljaju ostatke zadnjih udova koje je nasledio od svojih predaka. Kada je ženka spremna za parenje, podigne rep da bi mužjak mogao da priđe i oplodi jajašca. Posle nekoliko meseci, ženka rađa žive, potpuno razvijene mladunce. Odjednom može da okoti 20-60 zmija. Mlada zmije postane polno zrela sa 2-3 godine.

Način života i hrana[uredi | uredi izvor]

  • Životni vek je od 20 do 30 godina. Uglavnom su samotnjaci, osim u doba parenja.
  • Kao mladunci, hrane se miševima, malim pticama i gušterima. Kako raste, jede sve veći plen. Odrasla životinja je sve manje aktivna i hrani se majmunima, kapibarama i divljim svinjama. Udav je dobar plivač, pa u vodi provodi dosta vremena, odakle i vreba svoj plen. Udav guši svoj plen i guta ga u jednom komadu. Hrani se retko, ali obilnim obrocima, posle kojih ne mora da jede i do nedelju dana.
  • Kada se oseća ugroženim, u stanju je da veoma glasno sikće. Ukoliko je moguće, udav pobegne na najmanji znak opasnosti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ McDiarmid, Campbell & Touré 1999
  2. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 153. ISBN 86-331-2075-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Šturs, M. Enciklopedija životinja, 2008.
  • McDiarmid, RW; Campbell, JA; Touré, TA (1999). Snake Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference. 1. Washington, District of Columbia: Herpetologists' League. ISBN 978-1-893777-01-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]