Uncijal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tekst ispisan uncijalom

Uncijala je bila stil latinskog pisma pretežno majuskulne forme. Korišćena je od 3. do 12. veka.

Pismo[uredi | uredi izvor]

Uncijala je pretežno majuskulno pismo nastalo u doba Rimskog carstva, a nadživelo ga je nekoliko vekova. Prvi tekstovi ispisani su na mekom materijalu u 3 veku. Poreklo uncijale ima veze sa hrišćanstvom. Najstariji grčki kodeksi Biblije pisani su grčkom uncijalom. Sveti Jeronim je svoj prevod Biblije na latinski jezik pisao uncijalom pod uticajem na grčku uncijalu. Zahvaljujući Jeronimovom ugledu, ostali pisari kopirali su njegov rukopis. Za rukopise, uncijala je korišćena do 8. veka, a kao ukrasno pismo sve do 12. veka.

Uncijala se karakteriše naglašenim kaligrafskim potezima oblih formi. Ta je ovalnost naglašena najviše kod slova: A, E, M, U. U starijim kodeksima reči nisu rastavljene, a kodeks je stariji što su mu slova veća i proporcionalnija. Skraćenice su ređe u starijim kodeksima. Kod uncijalnih tekstova dolazi do pojave spajanja reči (litterae contiguae).

Termin "uncijala" prvi je upotrebio francuski benediktinac Žan Mabilon početkom 18. veka. Detaljnije ga je definisao italijanski pisac Scipion Mafei kako bi napravio razliku između uncijale i Rimske kvadratne kapitale.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Pomoćne povijesne znanosti - Jakov Stipišić, Školska knjiga, Zagreb, 1972. godina