Pređi na sadržaj

Učenje uslovljavanjem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Učenje uslovljavanjem je jednostavni i osnovni oblik, na koji je moguće svesti ostale vidove učenja. Istraživanjem ovog oblika učenja posebno se bavio Pavlov koji ga je smatrao osnovom svih psihičkih procesa. Suština se sastoji da usled određenog broja ponavljanja pojave prirodne draži sa nekom drugom neutralnom draži organizam i na drugu draž reaguje kao na prirodnu[1].

Uslovljavanje[uredi | uredi izvor]

Mnoge oblike ljudskog ponašanja objašnjavamo uslovljavanjem višeg reda, poput dopadanja određenih boja ili privlačnosti koja se oseća prema nepoznatim ljudima. Takođe se i neke forme neurotičnog ponašanja objašnjavaju ovakvim oblikom učenja. Uslovljavanjem se stiče nova, uslovna reakcija ne samo na određenu uslovnu draž nego i na draži koje su slične ili u nekoj vezi.

Ponavljanje bezuslovne draži uz uslovnu draž učvršćuje, uslovljava, pojačava i potkrepljuje odgovor. Ali ako se više puta daje samo uslovna draž, a uz nju ne i bezuslovna (bez pojačavanja uslovne draži), bezuslovna draž se gubi. Ovako se gasi uslovni refleks.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rot N. Opšta psihologija, ZUNS, Beograd

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • I. Ivić et al, Aktivno učenje 2, Institut za Psihologiju Filozofskog fakulteta, Beograd, 2001.
  • A. Woolfolk, Educational Psychology, Pearson, Education, Inc, 2004.