Pređi na sadržaj

Farse i moraliteti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Farse i moraliteti (fr. Farces et moralités) su skup od šest pozorišnih komada od po jednog čina francuskog pisca Oktava Mirboa, objavljenih 1904. godine:

  • L'Épidémie (Zaraza) (1898).
  • Vieux ménages (Stara domaćinstva) (1900).
  • Les Amants (Ljubavnici) (1901).
  • Le Portefeuille (Novčanik) (1902).
  • Scrupules (Savesnost) (1902).
  • Interview (Intervju) (1904).

Teme[uredi | uredi izvor]

Kao po navici, Mirbo u ovoj zbirci pozorišnih komada demistifikuje i podsmeva se svemu što jedan prazan narod slepo poštuje: zakon, koji je po svojoj prirodi opresivan, i policiju, samovoljnu i nasilničku po svojoj definiciji (Novčanik) ; ljubav, jednu obmanu (Ljubavnici), i brak, močvara (Stara domaćinstva) ; bogatstvo, stečeno na nepošten način, i društveni uspon kao jedna lažna « grimasa » u društvu koje počiva na pljački (Savesnost, Stara domaćinstva); štampa, uspavljujuća i dezinformatorska (Intervju), i politička garnitura, ravnodušna prema bedi društva i koja brine jedino o sopstvenom prihodu (Zaraza).

Svojom velikom originalnošću proširuje osporavanje samog govora, zahvaljujući kome vladajuće klase stiču potčinjenost i poštovanje tlačenih i tako održavaju nejedinstveni društveni poredak: govor je lažna novčanica koji, daleko od toga da omogućava pravu komunikaciju, služi samo za vođenje neravnopravnih razgovora među klasama (Zaraza, Novčanik, Intervju) i među polovima (Ljubavnici, Stara domaćinstva).

Mirbo ipak uspeva da nas zasmeje onim zbog čega bi pre trebalo da nas rastuži u pustoj nadi da će nam iskra savesti pomoći da živimo bolje, da bolje koristimo našu slobodu i da se uspešnije pobunimo.

Od moraliteta do farse[uredi | uredi izvor]

Nalazeći se u kontinuitetu srednjovekovnih moraliteta, koji su imali pedagoški i moralizatorski cilj, Mirbo se odlučno opredelio za govor farse: uveličavanje, zanetost (Zaraza i Novčanik), karikatura, igra reči, groteska (Ljubavnici) i apsurd, pokazivač jednog društvenog poretka u kome sve ide u opoziciji zdravom razumu i pravdi(Zaraza, Novčanik, Savesnost) predstavljaju ulog i garantuju neophodno distanciranje, bez pretenzije na i najmanji realizam.

Izuzetno originalne i moderne, Mirboove Farse i moraliteti, prethode istovremeno i pozorištu Bertolda Brehta, Marsela Ejmea, Harolda Pintera i Ežena Joneskua[1].

Mirboovi pozorišni komadi doživljavaju sve veći uspeh kod publike i brojne pozorišne trupe, amateri i profesionalni glumci stavljaju ih na repertoar.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pjer Mišel, « Mirbeau, Eugène Ionesco et le théâtre de l’absurde », Cahiers Octave Mirbeau, n° 13, 2006, 159-170.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]