Fejzulah efendija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mehmed Fejzulah efendija (Erzurum, 1639. - Jedrene 1703) je bio osmanski šejh ul-islam 1688. i od 1695. do 1703. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Erzurumu 1639. godine. Na funkciju šejh ul-islama prvi put dolazi tokom vladavine Sulejmana II (1688). Ponovo je vraćen na funkciju 1695. godine po dolasku Mustafe II na vlast. U sukobu sa šejh ul-islamom, Fejzulah efendijom, Husein-paša podnosi ostavku 1702. godine. To dovodi Fejzulah efendiju na čelo osmanske politike. Sultan Mustafa II je većinu svog vremena provodio u svojoj palati u Jedrenu, dok je efendija postavljao vezire, razmatrao odluke Husein-paše i time unosio nered u administraciju i finansije. To je izazvalo pobunu janičara koja je završena pogubljenjem Fejzulah efendije 1703. godine i abdikacijom Mustafe u korist svoga brata Ahmeda III (1703-1730). Miran period Ahmedove vladavine (1718-1730) je tzv. „period lala“ u osmanskoj istoriji.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Rober Mantran, Istorija Osmanskog carstva, Klio, Beograd (2002)