Pređi na sadržaj

Фењер (list)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Fenjer
Tiphumoristički list
UrednikMilan Pešić
Osnivanjedecembar 1875.
Jeziksrpski
Ukidanje19. maj 1876.
SedišteSmederevo

Fenjer je list za šalu i satiru koji je izlazio od 1875. do 1876. godine u Smederevu.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Fenjer je jedan od najstarijih listova u Smederevu.[2]

List za šalu i satiru, Fenjer pokrenuo je socijalista Milan Pešić sa svojom suprugom Jelisavetom u Smederevu. Jelisaveta je potrošila celo svoje nasledstvo za nabavku štamparije. Cilj ovog lista bio je da osvetljava sve mračne „radnje ministara“, takođe „goniće špijune, podlace i čankolize, kaišare, preprednjake i ulje svake vrste“.[3] Njih su „fenjerdžije“ pronalazile i ismevale.[3]

U njemu su se objavljivali podrugljivi satirični tekstovi u prozi i stihu na račun birokratije, vlade, vladajućih normi, institucija, grupa i ličnosti, koji su prepoznati kao vinovnici političkog nasilja, ekonomskih tegoba, društvenih nepravdi i anomalija. U svetlosti fenjera oni su otkrivani i prikazivani čitaocima.[4]

Politička pozadina lista[uredi | uredi izvor]

Fenjer je bio četvrti u nizu socijalističkih satiričnih časopisa – pokrenutih sedemdesetih godina XIX veka.[5] List je napadao vladu i ministre, te je policijska cenzura pratila sve što se u njemu pisalo. Među likovima koje je list napadao je bio ministar Jovan Ristić. Napada na liberale je bilo dosta, tako da je vlada jedva dočekala da se zbog rata sa Turskom zabrani izlaženje ovog lista.[3]

Sa brojem 17. - 1876. godine ovaj list je bio obustavljen.[5]

Periodičnost izlaženja[uredi | uredi izvor]

Fenjer je izlazio jednom nedeljno.

Izgled lista[uredi | uredi izvor]

Dimenzije lista su bile 30X22cm.

Mesto i godina izdavanja[uredi | uredi izvor]

Smederevo; 1875-1876.

Prvi broj je izašao decembra 1875. a poslednji br.17 - 19. maja 1876. godine.[3]

Štamparija[uredi | uredi izvor]

List Fenjer je štampan u štampariji Jelisavete M. Pešić.

Tematika[uredi | uredi izvor]

Sadržaj lista[uredi | uredi izvor]

U listu su objavljivani prozni i pesnički prilozi kao i aforizmi.

Primer aforizma iz Fenjera:

Autor ovog aforizma je nepoznat ali je verovatno jedan od saradnika lista.

Karikature[uredi | uredi izvor]

Fenjer je u 1876. godini na naslovnoj strani objavljivao karikaturu. Na karikaturi je nacrtan Srbin kako trubom budi srpski narod. Smatra se da je izdavač imao nameru da nastavi objavljivati karikature, ali ukidanjem lista to nije ostvareno.[1]

Rubrike[uredi | uredi izvor]

Politički pregled (naziv ove rubrike je preuzet iz Vragolana)[5]

Privatni oglasi

Sitnice

Misaona Premišljana

Tuc u Muc

Urednici[uredi | uredi izvor]

Odgovorni urednik lista je bio Milan Pešić.

Saradnici[uredi | uredi izvor]

Saradnici lista su bili socijalističke orijentacije. U listu je sarađivao i pesnik Vojislav J. Ilić. Tu je sarađivao i proleterski pesnik Kosta Arsenijević, kao i Vlada Milojević, Ljuba Joksimović, Ljuba Joksimović, Dimitrije Mita Avramović zvani „Munja“.[1]

Zanimljivost[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je aforističar koji je koristio pseudonim „Braca“ bio sam urednik lista Milan Pešić.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Rošulj, Žarko (2014). Čas opisa časopisa VI: Žanrovi u srpskoj šaljivoj periodici ( 1830-1918). Novi Sad; Beograd: Matica Srpska; Institut za književnost i umetnost. str. 63—64; 246. 
  2. ^ Kisić, Milica; Bulatović, Branka (1996). Srpska štampa : 1768-1995. : istorijsko-bibliografski pregled. Štampa i srpsko društvo 19. i 20. veka. Beograd: Medija centar. str. 83. ISBN 86-82827-01-8. 
  3. ^ a b v g Rošulj, Žarko (2017). Čas opisa časopisa VII: Leksikon srpske šaljive periodike (1830-1918). Novi Sad; Beograd: Matica Srpska; Institut za književnost i umetnost. str. 143—144. 
  4. ^ Radenić, Andrija (1877). Socijalistički listovi i časopisi (1871-1918); knjiga prva 1871-1895. Beograd: Rad. str. 323—328. 
  5. ^ a b v Rošulj, Žarko (2011). Čas opisa časopisa V: Kraljevi i političari u srpskoj šaljivoj periodici (1868-1918). Novi Sad; Beograd: Matica Srpska; Institut za književnost i umetnost. str. 197—198.