Fokusiranje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Fokusiranje je tehnika koja radi sa umom i telom. Otac tehnike i osnivač psihoterapije usredsređene na fokus je Eugen Gendlin, učenik Carla Rogersa.[1] On je stvorio proces u šest koraka koji služi za uspostavljanje kontakta sa samim sobom i njegovim osećanjima. Zahvaljujući svojoj jednostavnosti i efikasnosti, ova tehnika je integrisana ne samo u psihoterapiju, već i u art terapiju,[2] u kojoj povećava procenat uspešnog lečenja.

Tehnika fokusiranja je, između ostalog, zarobljena u bajci o ptičjoj devojčici koju je napisao Edwin Mc Mahon.[3]

Tehnika[uredi | uredi izvor]

Osnova tehnike je rad sa telesnim senzacijama. Prvi korak je, osvešćivanje tela u prostoru u kome se sada nalazimo i prebacivanje pažnje na telesnu percepciju. Ako se pojave misli ili se počnu pojavljivati neke velike teme, preporučljivo je pustiti ih da na trenutak nestanu, na primer u obliku oblaka.

Fizičko opuštanje i ostavljanje misli nezapaženo donosi olakšanje samo po sebi i osnova je opuštanja.

Sledeći korak u tehnici fokusiranja je pozivanje na telesne senzacije čekanjem na ono što se pojavi u telu izvan senzacija.

U narednim koracima pažnja se posvećuje najizraženijim ili centralnim osećanjima. Praćenjem osećanja, imenujemo ih, dopuštamo im da dođu do slika (zatim se mogu naslikati) ili gesta, a mi možemo da radimo s njima, tražimo njihova značenja i stavljamo ih u kontekst naših života.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gendlin E., Fokusiranje , Portal, Prag, 2003
  2. ^ Rapapport L., Focusing-Oriented Art Therapy, Jessica Kingsley Publishers, London, 2009
  3. ^ a b „Focusing”. Centrum Mandala (na jeziku: češki). Pristupljeno 2021-10-13. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • „Focusing”. Centrum Mandala (na jeziku: češki). Pristupljeno 2021-10-13.