Formalistička teorija procesa učenja prirodnih jezika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Formalistička teorija procesa učenja prirodnih jezika (engl. formal theory of language acquisition, FTLA) je matematičko istraživanje osobina procesa učenja klase ili klasa prirodnih jezika. Zasniva se na primjeni komputacione teorije učenja na problem procesa učenja prirodnog jezika i služi za potrebe rješavanja problema kod sistema mašinskog učenja.

Potreba za ovom teorijom dolazi od standardnih postavki iz lingvistike. Uspješna teorija procesa učenja prirodnih jezika treba da pokaže, ne samo da su gramatike koje predlažu lingvisti upotrebljive u sistemima mašinskog učenja, nego takođe da je svaki tip objekta moguće dobiti preko podataka, odnosno neke vrste kognitivnih resursa tipičnih za ljudski proces učenja prirodnih jezika.

Kako bi se teorija uspješno postavila, neophodno je razdvojiti je u četiri izdiferncirane komponente. To su:

  • formalistička karakterizacija klase jezika J koji je predmet učenja
  • formalistička karakterizacija kriterijuma uspješnosti K
  • formalistička karakterizacija klase algoritama A koji će biti potencijalni učenici
  • eksplicitna karakterizacija metodologije učenja M, odnosno načina na koji će informacije biti prezentovane algoritmima učenicima

Vidi još[uredi | uredi izvor]