Hendbajk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slika ručnog takmičarskog tricikla, na kojoj se (s leva na desno) vidi: prednji točak sa osloncima za noge; viljuška, sa sistemom prenosa preko zupčanika-lanca-ploče, radilicama i kablovima kočionog sistema; naslonjeno sedište; zadnja osovina sa dva točka; i šipka zadnjeg sedišta

Hendbajk ili bicikl sa ručnim pogonom je verzija bicikla, koja se pokreće uz upotrebu ruku i bez nogu. Većina bicikal sa ručnim pogonom su tricikli (na kojima prednji točak služi kao upravljač). Ovaj tip vozila sa ručnim pogonom danas razvijaju i proizvode mnogi proizvođači bicikala i invalidskih sredtsva posebno za osobe sa invaliditetom širom sveta. Danas se razni modeli bicikala sa ručnim pogonom mogu videti na raznim izložbama vozila pokretanih mišićnom snagom.

Neki bicikli su dizajni tako da koriste dva prednja točka i jedan zadnji točak, dok drugi koriste dizajn sa upravljanjem na prednji točak.

Bicikli na ručni pogon nisu invalidska kolica, jer imaju polugu za upravljanje i zupčanike, dok invalidska kolica imaju mehanizam za pokretanje ručnim pogonom direktno na glavnim točkovima.[1][2]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Neki bicikli na ručni pogon se prave tako što se zasebna jedinica kači na prednju stranu postojećih invalidskih kolica. Ovo koristi stolicu koju korisnik već ima i obično ima prednost u troškovima.

Zahvaljujući pogonu na zadnje točkove, hendbajkovi imaju tako veliku vučnu snagu da je čak i vožnja uzbrdo zabavna.

Ako se koristi za vožnju na trkačkim stazama diferencijal je neizostavan dodatak. On prenosi snagu na oba zadnja točka. A ako korisnik traži još više luksuza na brdovitim rutama, uvek postoji opcija sa elektromotorom.

Kod ovog bicikla pedaliranje, menjanje brzina, kočenje: sve je na dohvat ruke i slično je svakom drugom biciklu jer su menjači i ručice kočnice montirane na rukohvatima. Razlika je jedino u tome što ove ručke takođe funkcionišu kao ručne pedale, tako da je upravljanje ovim biciklom veoma lako naučiti.

Ručice su dostupne u dve različite veličine: 174 milimetara i 150 milimetara, što pomaže da se hendbajk prilagodi konstituciji vozača i poseduje savršenu ergonomiju.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Michael Weinreb (2. 11. 2006). „Disabled Racers Split, With Organizers in Middle”. The New York Times. Pristupljeno 1. 12. 2021. 
  2. ^ Paciorek, Michael J; Jones, Jeffery A (2008-03-14). Disability Sport and Recreation ResourcesNeophodna slobodna registracija. Cooper Publishing. str. 229–244. ISBN 1-884125-75-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]