Pređi na sadržaj

Hidrografski zavod u Puli

Koordinate: 44° 51′ 55″ S; 13° 50′ 45″ I / 44.865389° S; 13.845833° I / 44.865389; 13.845833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hidrografski zavod u Puli
Hydrographisches Amt
der k. u. k. Kriegsmarine
Glavna zgrada Hidrografskog zavoda
na Monte Zaru u Puli (foto: Luigi Mioni, 1871)
Osnovne informacije o ustanovi
Osnovan 10. septembar 1869.
Sedište Pula, Istra,
 Austrougarska
44° 51′ 55″ S; 13° 50′ 45″ I / 44.865389° S; 13.845833° I / 44.865389; 13.845833
Odgovorni ministar Rudolf Stöger-Steiner von Steinstätten
Matično ministarstvo k.u.k. Kriegsministerium
Povezane ustanove Zvezdarnica
Biblioteka

Hidrografski zavod u Puli u originalu (nem. Hydrographisches Amt der k. u. k. Kriegsmarine, hr. Hidrografski zavod carske i kraljevske ratne mornarice) osnovana 1869. godine u Puli, bila je hidrografska ustanova Austrougarske mornarice i nastavno naučna baza Mornaričke akademije u Rijeci.[1]

Završetkom Prvog svetskog rata i raspadom Austrougarske monarhije i nastankom Republike Austrije u novembru 1918. godine, ukinuta su sva austrougarska ministarstva i tim činom prestao je da postojati Hidrografski zavod carske i kraljevske Ratne mornarice u Puli.[2]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Hidrografski zavod u Puli smeštena je na jednom od najlepših mesta u gradu na Monte Zaru, nadomak samoga gradskog središta, sa lepim pogledom koji se pruža prema pulskom zalivu i luci.[3]  Oko njega je podignut park koji je postao jedan od najlepših u Puli. Godinama su brodovi ratne mornarice iz svojih naučnih misija po celom svetu donosili raznovrsnu floru kojom je uređivan park Hidrološkog zavoda.

Karta Pule iz 1866. na kojoj se u središnjem delu nalazi uzvišenje Monte Zaro sa zgradom Hidrografskog zavoda i velikim parkom koji ga okružuje

Istorija[uredi | uredi izvor]

Viceadmirala Vilhelma fon Tegetofa koji je 1868. godine u sklopu reorganizaciju čitave Ratne mornarice predložio osnivanje Hidrografski zavod u Puli.
Osnivanjem u Puli glavne pomorske luke austrijske mornarice, 1863. godine bilo je od značaja za preseljenje Hidrografskog instituta iz Trsta u Pulu

Osnivanju Hidrografskog zavoda u Puli prethodila je odluka viceadmirala Vilhelma fon Tegetofa 1868. godine u sklopu reorganizaciju čitave Ratne mornarice. Na predlog upravnika Hidrografskog skladišta dr Pauggera, predviđena je nova organizacija Hidrografskog zavoda i donesen je prvi Statut Hidrografske službe u avgustu 1869. godine.

Prema Statutu u zavodu su se obavljali sledeći poslovi:

  • određivanje tačnog vremena astronomskim metodama,
  • kontrolisanje nautičkih instrumenata,
  • evidentiranje promena mora,
  • ispravljanje pomorskih karata,
  • obavljanje meteoroloških posmatranja i drugo.

Izgradnja nove zgrade Zavoda[uredi | uredi izvor]

Da bi Hidrografski zavod mogao nesmatano da radi, bilo je potrebno izgraditi novu zgradu za smeštaj velikog broja nautičkih, meteoroloških, fizičkih i astronomskih instrumenata, biblioteke, karata i drugih stvari. U tom cilju 1869. godine započela je gradnja zgrade na gradskom brežuljku Monte Zaro, kako bi bila izvan područja podrhtavanja tla pod dejstvom topovske paljbe i prolaženja teških vozila.

Rad Zavoda u novoj zgradi započeo je 1. jula 1871. Zgrada se protezala u smeru severoistok – jugozapad u dužini od 65 m, a na središnjem spratu sa svake strane je bilo je dograđeno prizemno krilo. Svako krilo imalo je četverougaonu građevinu, u kojima su smešteni astronomski instrumenti za posmatranje prolazaka nebeskih tela. U prizemlju su bila skladišta, a na prvom spratu je bila smeštena Mornarička biblioteka.

Nakon izgradnje nove zgrade, oko nje je podignut park koji je postao jedan od najlepših u Puli. Godinama su brodovi ratne mornarice iz svojih naučnih misija po celom svetu donosili raznovrsnu floru kojom je uređivan park. Ispred Zavoda je u parku 1877. godine postavljen spomenik viceadmiralu Vilhelmu fon Tegetofu, koji je postao slavan kada je 1866. godine kao zapovednik austrijske ratne flote porazio italijansku flotu kod Visa.

Organizaciona struktura[uredi | uredi izvor]

U skladu sa Statutom, pulski Hidrografski zavod je bio pod vrhovnom nadležnošću Admiraliteta, a imao je četiri odeljenja i četiri službe u Mornaričkoj zvezdarnici:

Organizaciona struktura Hidrografskog zavoda
Odeljenja Hidrografskog zavoda Službe Mornaričke zvezdarnice
  1. Zvezdarnica
  2. Spremište nautičko-fizikalnih instrumenata
  3. Spremište pomorskih karata
  4. Mornarička biblioteka
  1. Služba tačnog vremena
  2. Hronometarska služba
  3. Meteorološka služba
  4. Geomagnetska služba

Odeljenja zavoda[uredi | uredi izvor]

U svom sastavu zavod je imao sledeća četiri odeljenja.

Zvezdarnica[uredi | uredi izvor]

Iako je zgrada izgrađena za potrebe Hidrografskog zavoda, ona je projektovana prema pravilima za astronomske opservatorije i sa svojom opremom u to doba nije zaostajala za najpoznatijim zvezdarnicama.

Zbog otkrića većeg broja nebeskih tela, zvezdarnica je u naučnom svetu postala poznata pod nazivom Mornarička zvezdarnica i najstarija je astronomska ustanova na području Hrvatske.

Osnivanjem Hidrografskog zavoda 1869. Mornarička zvezdarnica postala je njegovo prvo odeljenja Preseljenjem u novu zgradu 1871. stekli su se uslovi za naučnoistraživačkim radom radom, i astronomska promatranja i istraživanja.

Osmatrane su planete, komete, Mesec, Sunce, planetoidi, meteorski rojevi, promenjive zvezde, pomračenja Sunca, pomračenje Meseca i zaklanjanje zvezda i planeta Mesecom.

Od osnivanja Zvezdarnica je imala devet upravnika, a najveći doprinos astronomiji dali su Johan Palisa i Ivo Benko von Boinik. Astronom Johan Palisa je od 1874. do 1880. otkrio 28 planetoida. Rad Mornaričke zvezdarnice pratiolo je objavljivanje rezultat u godišnjim izveštajima od 1870. do početka Prvog svetskog rata.

Skladište pomorskih karata[uredi | uredi izvor]

Skladište pomorskih karata bilo je središnje mesto za čuvanje, evidentiranje i izdavanje pomorskih karata, za nabavku novih i izdavanje starih karata ispravke postojećih pomorskih karata. Na osnovu izvršenih merenja u periodu od 1880. do 1885. napravljena je revizija i novo izdanje pomorskih karata Jadrana.

Skladište pomorskih instrumenata[uredi | uredi izvor]

Spremište instrumenata je vodilo brigu o svim nautičkim instrumentima koji su pripadali Ratnoj mornarici. Vršena su ispitivanja točnosti, održavanje, popravak, konstruiranje novih nautičkih instrumenata te njihovo izdavanje ratnim brodovima.

Mornarička biblioteka[uredi | uredi izvor]

Mornarička biblioteka osnovana je Hidrografskog zavoda u Puli kao njena četvrta organizaciona celina. Od osnivanja bibliotečki fond je do 1918. narastao na oko 45.000 tomova.

Geofizičko odeljenje[uredi | uredi izvor]

Geofizički odeljenje je nastao 1896. godine, kada su svi meteorološki i geomagnetski poslovi bili u posebnom odeljenju koje se bavilo:

  • meteorologijom,
  • geomagnetizmom,
  • seizmologijom

Zvezdarnica je u određenom istorijskom razdoblju imala je više značajnih i za to doba vrlo modernih instrumenata, kojima je vršena intenzivna naučna i stručna delatnost.

Naučna delatnost[uredi | uredi izvor]

Najplodniji deo Hidrografskog zavoda bio je u naučnoistraživačkim rezultatima, pre svega Zvezdarnice (posebno u periodu 1874. do 1880. godine) kada je njom rukovodio Johann Palisa. On je uspeo da otkrije 28 asteroida, od kojih je jedan otkriven 8. februar 1878. godine po poluostrvu Istra na kome se nalazio Zavod dobio naziv 183 Istra.[a]

Na osnovu novog istraživanja Jadranskog mora, sprovedenog između 1866. i 1872. godine, pod rukovodstvom Hidrografskog zavoda u Puli, nacrtane su u u Beču od 1870. do 1874. godine nautičke karte Jadrana.

Tokom 1892. godine Institut je objavio vodič za Jadran, a 1889. i 1890. godine izvršena su geomagnetna merenja Jadrana.

Od presudnog značaja za plovidbu Jadranom bile su i dnevne vremenske prognoze koje je meteorološka opservatorija Hidrografskog zavoda počela da izrađuje i objavljuje od 1874. godine.

Izdavačka delatnost[uredi | uredi izvor]

U cilju objavljivanja rezultat naučno-stručne dekatnosti u Zavodu je pokrenuta i izdavačka delatnost. Među najstarijim publikacijama Zavoda spadaju:[4]

  • Katalog der Bibliothek S.M. Kriegs-Marine (prva sveska objavljena je 1871. godine, preostale dve sveske 1884. i 1895., a dodaci 1897.-1901. godine.[4]
  • Časopis Mittheilungen aus dem Gebiete des Seewesens, izdanje uredništva toga časopisa na čelu sa načelnikom Mornaričke biblioteke u Puli (mornaričkim oficirom E. Edler von Friedensfels-om, i od 1910. godine oficirom K. Reichenbachom).[4]
  • Peridična publikacije
  • Godišnjak Zavoda
  • Nautičke i ostale publikacije (u originalu:Nautisch-technisches Wörterbuch der Marine, Izvješča o pomorskim znanstvenim istraživanjima i drugim pomorskim putovanjima, Die transatlantische Reise S.M.S. ‚Donau’ in den Jahren 1883-1884; Die Reise S.M. Corvette ‚Helgoland’ an der Westküste Afrikas in den Jahren 1884-1885; Die Reise S.M. Corvette ‚Aurora’ nach Brasilien und den La Plata-Staaten in den Jahren 1884-1885; Die Reise S.M. Corvette ‚Frundsberg’ im Rothen Meere und an der Ostküste Afrikas in den Jahren 1884-1885; Die Reise S.M. Kanonenboot ‚Albatross’ im Rothen Meere, in den ostindischen und chinesischen Gewässern in den Jahren 1884-1885. 1886. objavljeno je djelo Die transoceanische Reise S.M. Corvette ‚Saida’ in den Jahren 1884-1886. Jerolim Benko von Boinik je 1892. i 1893., Die Schiffs-Stationen der k.u.k. Kriegs-Marine in Ostasien. Reisen S.M. Schiffe ‚Nautilus’ und ’Aurora’ 1884-1888. (1892); Die Reise S.M.S. ‚Zrinyi’ nach Ost-Asien 1890-1891. (1894).[4]
  • Separati pomorskih putovanja objavljivani u časopisu Mittheilungen štampanom u bečkoj štampariji Carl Gerold’s Sohn, a objavljenim i unutar edicije Reisen S.M. Schiffe.[4]

Zavod nakon Velikog rata[uredi | uredi izvor]

Od 1918 do 1943.[uredi | uredi izvor]

Bombardovanje Pule 1945. nakon koga je srušen najveći deo Zavoda

Završetkom Prvog svetskog rata i raspadom Austrougarske monarhije i nastankom Republike Austrije u novembru 1918. godine, ukinuta su sva austrougarska ministarstva i tim činom prestao je da postojati Hidrografski zavod carske i kraljevske Ratne mornarice u Puli.

Nakon italijanske vojne okupacije Pule 5. novembra 1918. godine Italijanska mornarica je preuzela Zavod i svu opremu zatečenu u njemu.[5]

Astronomski instrumenti i biblioteka su preseljeni u Trst i druge italijanske gradove, a pulski Hidrografski zavod preimenovan je u italijanski Kraljevski Hidrografski institut, sa statusom podružnice središnje talijanske hidrografske ustanove. Unutar ove podružnice sprovodila su se meteorološka i geomagnetska posmatranja, dok su astronomske aktivnosti potpuno zamrle.

Od 1943. do 1947.[uredi | uredi izvor]

Nakon bombardovanja 1944. samo je delomično ostalo sačuvano severoistočno krilo zgrade Hidrografskog zavoda u Puli, u kome je bila zvezdarnica. U njemu je 1973. godine u osnovano Astronomsko društvo „Istra“.[6]

Nakon kapitulacije Italije u Drugom svetskom ratu, 1943. godine Pulu je zaposela nemačka vojska. Anglo–američko vazduhoplovstvo započelo je opsežna vazdušna bombardovanja Istre i Pule krajem 1943. godine. Početkom 1944. godine prilikom jednog od vazdušnog napada razorena je zgrada bivšeg Hidrografskog zavoda Nakon bombardovanja samo je delomično ostalo sačuvano severoistočno krilo zgrade, u kome je bila zvezdarnica. Nakon uklanjanja ostataka ruševina, na ovom mestu je kasnije izgrađen vrtić.[6]

Od 1947. do danas[uredi | uredi izvor]

U razdoblju od 1947. do 1948. godine ostaci sačuvanih ruševina su obnovljeni i u tu zgradu smeštena je meteorološka stanica Jugoslavenske ratne mornarice.

Godine 1949. meteorološka stanica JRM postala je deo Uprave Hidrometeorološke službe pri Vladi NR Hrvatske, a 1973. godine u njoj je osnovano Astronomsko društvo „Istra“.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 183 Istra je asteroid glavnog asteroidnog pojasa sa prečnikom od približno 35,43 km. Afel asteroida je na udaljenosti od 3,771 astronomskih jedinica (AJ) od Sunca, a perihel na 1,812 AJ.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J. Mokrović: Hidrografski ured u Puli. Almanah Bošković, 27(1976), str. 125–131.
  2. ^ Dobrić B. (1999). Carska i kraljevska mornarica u Puli. Pula: Sveučilišna knjižnica u Puli i društvo „Viribus unitis“ Pula
  3. ^ „Zvjezdarnica nekada”. www.adip.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-04-12. 
  4. ^ a b v g d Bruno Dobrić NAKLADNIŠTVO NA NJEMAČKOM JEZIKU U PULI OD DRUGE POLOVICE 19. STOLJEĆA DO 1918. GODINE, Sveučilišna knjižnica u Puli, UDK / UDC 655.1/5:07=112.2(091)(497.5Pula)"18/19"
  5. ^ „Hidrografski zavod u Puli - Istrapedia”. www.istrapedia.hr. Pristupljeno 2021-04-12. 
  6. ^ a b Raul Marsetić, I bombardamenti alleati su Pola 1944 - 1945, 2004.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • A. Gareis, Geschichtliche Darstellung der Entwicklung des k.u.k. hydrographischen Amtes, Pola 1897
  • J. Mokrović, Hidrografski ured u Puli, Almanah Bošković, 1976, 27
  • E. Puh (urednik), Zvjezdarnica u Puli, Pula 1991.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]