Hijeronim od Sirakuze

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hijeronim od Sirakuze
Lični podaci
Datum rođenja231. p. n. e.
Mesto rođenjaSirakuza,
Datum smrti215. p. n. e.
Mesto smrtiLentini,
Porodica
RoditeljiGelo, son of Hiero II
Nereis of Epirus

Hijeronim od Sirakuze (grč. Ιερώνυμος, 231—214. p. n. e.) je bio kralj Sirakuze od 215. p. n. e. do 214. p. n. e. Nasledio je presto od dede Hijerona II od Sirakuze. Kao dečak sa 15 godina postao je marioneta u rukama svojih ujaka, koji su raskinuli sa Hijeronovom poluvekovnom prorimskom politikom. Pod uticajem ujaka prešao je na stranu Kartaginjana. Ubila ga je grupa zaverenika u Leontiniju, dok je predvodio 15.000 svojih vojnika u rat protiv Rimljana.

Kao maloletan nasleđuje tron[uredi | uredi izvor]

Nasledio je oko 215. p. n. e. svoga dedu Hijerona II od Sirakuze. U vreme kada je nasledio presto imao je samo 15 godina. Bilo je to nakon katastrofalnoga rimskoga poraza u bici kod Kane. Pad rimskoga uticaja se tada osećao i na Siciliji. Iako taj poraz nije uzdrmao vernost ostareloga Hijerona II od Sirakuze ipak je imao veliki uticaj na Sirakužane. Mnogo Sirakužana bilo je naklonjeno napuštanju saveza sa Rimom i prelaska na stranu Kartaginjana. U to turbulentno vreme Hijerona je nasledio maloletni Hijeronim, koji je pokazivao znakove slabosti. Hijeron je pre smrti bio svestan da je njegov unuk slabe naravi da bi sam vladao, pa je zato odredio starateljsko veće od 15 članova da vode državnu upravu.

Ostavka starateljskoga veća[uredi | uredi izvor]

Dvojica članova starateljskoga veća bili su Hijeronovi zetovi Andranodor i Zoip. Kratko nakon Hijeronove smrti njegov zet Andranodor uspeo je da se na lukav način reši ostalih staratelja. Andronodor je ubedio ostale staratelje da je Hijeronim dovoljno sposoban da sam drži vlast i onda je dao ostavku u starateljskom veću kao primer za ostale. Nakon ostavke starateljskoga veća Hijeronim je formalno vladao, a zapravo je bio samo lutka, koju su kontrolisali ujaci Andranodor i Zoip. Pored njih dvojice jedino je još Trason imao uticaja na mladoga kralja Hijeronima. Za razliku od svoga dede Hijerona II od Sirakuze mladi Hijeronim je počeo da nosi krunu, da se oblači u purpur i da šeta okružen naoružanom pratnjom, sve u stilu starijih tirana, poput Dionizija Mlađega.

Prelazak na stranu Kartaginjana[uredi | uredi izvor]

Na Hijeronima su uticaj imala samo dva njegova ujaka Andranodor i Zoip i pored njih Trason. Dok su dva njegova ujaka smatrali da Sirakuza treba da pređe na stranu Kartagine, dotle je Trason smatrao da treba da ostanu rimski saveznik. Dve strane su se dosta svađale oko glavnoga spoljnopolitičkoga i vojnoga pitanja, na čiju stranu da stanu. Hijeronimovi ujaci su uspeli da se reše Trasona, optuživši ga za zaveru. Trasonovim pogubljenjem određen je kurs spoljne politike Sirakuze. Ujaci su onda nagovorili Hijeronima da pošalje izaslanike Hanibalu da se planira sa njim zajednička akcija. Hanibal je onda u Sirakuzu poslao svoje izaslanike Hipokrata i Epikida Kartaginjane poreklom iz Sirakuze. Rimljani su saznali za ta zbivanja, pa je rimski pretor Apije Klaudije Pulher poslao izaslanike kod Hijeronima, sa ciljem da se obnovi ugovor, ali saznali su da je Hijeronim prešao na stranu Kartaginjana.

Sporazum sa Kartaginjanima[uredi | uredi izvor]

Hijeronim je poslao izaslanike u Kartaginu i naredio im je da se sklopi sa Kartaginom sporazum, po kome bi kartaginjanska vojska pomagala Sirakuzu, a nakon proterivanja Rimljana Siciliju bi podelili tako da je reka Himera granica između sirakuškoga i kartaginjanskoga dela Sicilije. Dok su u Kartagini trajali pregovori dvojica braće Epikid i Hipokrat uspeli su da zadobiju Hijeronimovo poverenje i da stekne na njega veliki uticaj, pa su ga nagovorili da od Kartaginjana traži celu Siciliju. Hijeronim je onda poslao drugo izaslanstvo i tražio je celu Siciliju, a Kartaginjani su mu spremno obećali Siciliju, ne želeći da izgube saveznika. Kartaginjani su spremili brodove i vojsku za Siciliju. Kada su se rimski izaslanici ponovo pojavili kod Hijeronima pitajući ga da li će se držati ugovora sa Rimom, on im je drsko odgovorio da će se držati sporazuma tek kada vrate sve zlato i žito, koje im je Hijeron II od Sirakuze dao tokom svoje duge vladavine.

Atentat u Leontiniju[uredi | uredi izvor]

Hijeronim je poslao Hipokrata i Epikidu svakoga sa po 2.000 vojnika sa naređenjem da pokušaju da zauzmu gradove, u kojima su se nalazili rimski garnizoni. Za to vreme Hijeronim je krenuo u Leontini sa 15.000 vojnika. Sa tom vojskom nameravao je da ratuje protiv Rimljana na Siciliji. Zaverenici u sirakuškoj vojsci pripremili su atentata na njega na ulicama Leontinija. Jedan od glavnih zaverenika bio je Dinomen, član Hijeronimove garde. Hijeronima su napali i izboli zaverenici, pre nego što su njegovi telohranitelji stigli da reaguju. Hijeronima je nakratko nasledio njegov ujak Andranodor, koji je brzo nakon toga vlast morao da preda zavereničkoj većini.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]