Pređi na sadržaj

Hrvatska šestorka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hrvatska šestorka (koju čine Maks Bebić, Vic Brajković, Toni Zvirotić, Džo Kokotović, njegov brat Ilija Kokotović i Mile Nekić) bila je grupa šestorice Hrvata iz Australije osuđenih na 15 godina zatvora 1981. zbog zavere da dignu u vazduh nekoliko ciljeva u Sidneju,[1] uključujući jugoslovensku putničku agenciju, nekadašnje Elizabetansko pozorište u Njutaunu i glavni vodovod u Sent Merisu u zapadnom Sidneju.[2]

Suđenje je bilo jedno od najdužih u pravnoj istoriji Australije.[2] Žalba na presude i kazne nije uspela,[3] i šestorka je kasnije osuđena na 10 godina zatvora, pre nego što su pušteni na slobodu 1991.[4] Tokom 2012. godine, trojica od petorice preživelih muškaraca iz grupe — Maks Bebić, Mile Nekić i Vic Brajković — koje je zastupao advokat za ljudska prava Sebastijan De Brenan, podneli su zahtev Vrhovnom sudu Novog Južnog Velsa za sudsko preispitivanje njihovih osuda.[2] Ova prijava je odbačena,[5] međutim u avgustu 2022. Vrhovni sud NSV je naložio preispitivanje presuda na osnovu deklasifikacije relevantnih dokumenata ASIO.[6]

Slučaj je privukao pažnju i Džona Šindlera, tada na Američkom vojnom fakultetu, koji je tvrdio da je afera „klasična” agentska provokatorska operacija koju je vodila obaveštajna agencija tadašnjeg komunističkog režima u Beogradu, poznata kao UDBA, protiv zajednica koje su bile protiv jugoslovenske federacije“.[2] Takođe je tvrdio da su bivši funkcioneri UDBE rekli da je slučaj hrvatske šestorke „jedan od njihovih velikih uspeha“ u potpunoj diskreditaciji hrvatske australijske zajednice. Prema Šindleru, Australijska bezbednosno-obaveštajna organizacija bi (ili je barem trebala) bila svesna umešanosti UDBA-e.[2]

Ian Kanlif, bivši viši pravnik u Odjeljenju za premijera i kabinet, tvrdio je da je zadržan obavještajni materijal koji bi rezultirao oslobađajućim presudama za hrvatsku šestorku. Ovaj materijal je namerno čuvan od tadašnjeg premijera Malkolma Frejzera, a sudski pozivi advokata odbrane na suđenju nisu bili dozvoljeni iz „razloga nacionalne bezbednosti“.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Australia's greatest miscarriage of justice? The Croatian Six - part one”. ABC Radio National (na jeziku: engleski). 2021-02-02. Pristupljeno 2023-03-03. 
  2. ^ a b v g d đ McDonald, Hamish (12. 2. 2012). „Terror six claim it was fix”. Sydney Morning Herald. 
  3. ^ McDonald, Hamish (11. 2. 2012). „Framed: the untold story about the Croatian Six”. Sydney Morning Herald. 
  4. ^ „Australia's greatest miscarriage of justice? The Croatian Six - part one”. ABC News. Australian Broadcasting Commission. 2. 2. 2021. Pristupljeno 9. 1. 2023. 
  5. ^ McDonald, Hamish (11. 2. 2013). „Bid for review of Croatian Six terrorist convictions again fails”. Sydney Morning Herald. 
  6. ^ „Application by Maksimilian Bebic, Mile Nekic and Vjekoslav Brajkovic pursuant to s 78 of the Crimes (Appeal and Review) Act 2001 (NSW) [2022] NSWSC 1153”. Case Law NSW. Pristupljeno 9. 1. 2023.