Hualong jedan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Model kineskog nuklearnog reaktora iz 2013.

Hualong jedan (kineski: 华龙一号; pinjin: Huálóng yī hào; eng. China Dragon №1) je tehnologija nuklearne energije treće generacije, i kineska serija nuklearnih reaktora sa vodom pod pritiskom neto snage od 1000 MV, koji izvorno proizlazi iz dizajna Framatome sa 3 petlje M310, ka CPR-1000, reaktoru sa aktivnom i pasivnom sigurnošću. Na ovim osnovama sagrađena je prva kineske nuklearne elektrane Nuklearna jedinica broj 5 koja se nalazi u gradu Fućing. Nakon završetka višemesečnog probnog rada, 30. januara 2021. godine u ovom reaktoru krenulo se sa proizvodnjom električne energije u komercijalne svrhe.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Primarni rashladni krug Hualong One: posuda pod pritiskom reaktora (crvena), pod pritiskom (plava), 3 generatora pare (ljubičasta) sa pripadajućim pumpama (zelena)

Izgradnja nuklearnog reaktora „Hualong jedan” kao jedna od šest planiranih jedinica, zvanično je počela sa radom 7. maja 2015. godine, a uspešno je povezan sa mrežom 27. novembra 2020. godine. Nuklearna jedinica 5 je 29. januara 2021. godine završila 168-časovnu procenu neprekidnog rada punom snagom i zvanično je puštena u komercijalni pogon 30. januara 2021.[1]

U periodu od 2015. do 2020. godine u njenom osposobljavanju učestvovalo je:[2]

  • na hiljade istraživačkih i razvojnih timova,
  • preko 5.300 dobavljača opreme,
  • preko 200.000 ljudi u izgradnji projekta.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

U Kini, Hualong jedan će po prvi put biti primenjen u nuklearnoj elektrani Fućing (blokovi 5 i 6) i u nuklearnoj elektrani Fangčenggang (blokovi 3 i 4); izgradnja prvog bloka započeta je u maju 2015.[3] Topla proba je završen u martu 2020, a centrala je puštena u rad 27. novembra 2020.[4] Izgradnja Hualonga jedan planirana je i za:

  • NE Džangdžou (izgradnja bloka 1 počela je u oktobru 2019,[5] a blok 2. septembra 2020),[6]
  • NE Huidžou Taipingling (gde je izgradnja bloka 1 počela u decembru 2019),[7]
  • NE Čangjiang (blokovi 3 i 4)
  • NE San'ao (jedinice 1 i 2).[8]
Tabela 1 - Lokacije svih nuklearnih reaktora tipa Hualon jedan u Kini
Oznaka Provincija Neto snaga Bruto proizvodnja Tip reaktora Status Početak gradnje Prva mrežna sinhronizacija Instalacija
Čangjijang 3 Hainan 1.000 MW 1.180 MW Hualong-1 (PWR) odobren -
Čangjijang 4 Hainan 1.000 MW 1.180 MW Hualong-1 (PWR) odobren -
Fangčenggang 3 Guangsi 1.000 MW 1.180 MW Hualong-1 (PWR) U izgradnji 24. 12. 2015
Fangčenggang 3 Guangsi 1.000 MW 1.180 MW Hualong-1 (PWR) U izgradnji 23. 12. 2016
Fućing 5 Fućijan 1.000 MW 1.150 MW Hualong-1 (PWR) U funkciji 5. 2015 27. 11. 2020 30. 1. 2021
Fućing 6 Fućijan 1.000 MW 1.150 MW Hualong-1 (PWR) U izgradnji 12. 2015
Sanao 1 Džejiang 1.080 MW 1.150 MW Hualong-1 (PWR) U izgradnji 31. 12. 2020
Sanao 2 Džejiang 1.080 MW 1.150 MW Hualong-1 (PWR) odobren -
Džanghou 1 Fućijan 1.126 MW 1.212 MW Hualong-1 (PWR) U izgradnji 16. 10. 2019
Džanghou 2 Fućijan 1.126 MW 1.212 MW Hualong-1 (PWR) U izgradnji 4. 9. 2020

Tabela 2 - Prvi instalirani nuklearni reaktori Hualon jedan u NE Fućing

Jedinica Tip / Model Početak izgradnje Početak rada Napomena
Faza I
Fućing 1 PWR / CNP-1000 21. novembar 2008 22. novembar 2014 [9]
Fućing 2 PWR / CNP-1000 17. jun 2009 16. oktobar 2015 [10][11]
Faza II
Fućing 3 PWR / CNP-1000 31 decembar 2010 24. oktobar 2016 [12][13][14]
Fućing 4 PWR / CNP-1000 17. novembar 2012 17. septembar 2017 [15]
Fućing 5 PWR / Hualong jedan 7. maj 2015 27. novembar 2020 [16]
Fućing 6 PWR / Hualong jedan 22. decembar 2015 (2021) [17]

Tehničke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Aktivni (crveni) i pasivni (zeleni) rashladni sistemi u reaktoru Hualong jedan za kontrolu incidenata
Kontrolna jedinica elektrane

„Hualong jedan” je tehnologija nuklearne energije treće generacije sa potpuno nezavisnim kineskim pravima intelektualne svojine i jedan od najprihvaćenijih nuklearnih reaktora na svetskom tržištu nuklearne energije.[18]

„Hualong jedan” ima dizajnerski vek trajanja od 60 godina, usvaja dizajn jezgra 177, ciklus punjenja gorivom od 18 meseci. Inovativna upotreba kombinovanog aktivnog i pasivnog sistema, te dvoslojne tehnologije zadržavanja, zadovoljavaju najstrože bezbednosne standarde na svetu.

Svaka jedinica „Hualong jedan” može da:

  • proizvede oko 10 milijardi kilovat-sati električne energije godišnje.[a] * smanji upotrebe uglja za 3,12 miliona tona godišnje,
  • smanji emisiju ugljen-dioksida u količini od 8,16 miliona tona godišnje.

Sva osnovna oprema u potpunosti je proizvedena u Kini. Stopa lokalizacije opreme je dostigla 88% i sve je spremno za serijsku proizvodnju ove vrste opreme.

Nuklearni reaktor ima toplotnu snagu od 3.050 MV sa 177 gorivnih elemenata. Ima električnu efikasnost od približno 36%, što rezultuje neto snagom od oko 1090 MV. Elektrana je pogodna kako za osnovni režim tako i za praćenje opterećenja i projektovana je za životni vek od 60 godina. Ciklus zamene gorivog elementa je 18 meseci.

Reaktor treba da podnese zemljotrese ubrzanjem do 0,3 g i opremljen je dvostrukom zaštitom od pada aviona. Kako veći incidenti ne bi eskalirali, elektrana je opremljena kombinacijom aktivnih i pasivnih mehanizama za odvođenje toplote, što znači da operativni tim ne mora direktno da interveniše do 30 minuta, a elektrana do 3 dana (72 časa) mogu izdržati bez pomoći spolja.[4]

Troškovi izgradnje

Ciljni troškovi izgradnje na domaćem tržištu Kine su 2.800-3.000 USD/kV, mada se procene kreću i do 3.500 USD/kV. Prema podacima CGN, CAPEKS ako bi se reaktoli proizvodli serijski, njihova izgradnja iznosila bi 2.650 USD/kV), što je jako nisko u poređenju sa 13.000 USD/kV koliko košta izgradnja reaktora druge generacije.[2]

Značaj[uredi | uredi izvor]

Komercijalna upotreba nuklearnog reaktora „Hualong jedan” od velikog je značaja za optimizaciju kineske energetske strukture, koja podrazumeva nisku emisiju ugljenika i uticaće na postizanje maksimuma smanjenja emisije ugljen-dioksida pre 2030. godine.

Nuklearna jedinica broj 5 koja se nalazi u gradu Fućing u provinciji Fuđjen u sastavu je Nacionalne nuklearne korporacije Kine (CNNC), i sa postojećom mrežom ima za cilj da obezbedi Kini poziciju u samom vrhu nuklearne tehnologije treće generacije u svetu, pored SAD, Francuske i Rusije.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ To je doovoljno da zadovoljava godišnju potražnju za električnom energijom milion ljudi u umereno razvijenim zemljama.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Hualong jedan” – na čelu nuklearne tehnologije treće generacije u svetu”. Politika Online. Pristupljeno 2021-02-11. 
  2. ^ a b „China Nuclear Power | Chinese Nuclear Energy - World Nuclear Association”. www.world-nuclear.org. Pristupljeno 2021-02-12. 
  3. ^ „China's first domestically made nuclear reactor goes online”. CNA (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 04. 03. 2021. g. Pristupljeno 2021-02-12. 
  4. ^ a b „Hot tests completed at Fuqing 5 - Nuclear Engineering International”. www.neimagazine.com. Pristupljeno 2021-02-12. 
  5. ^ „First concrete for China’s Zhangzhou 1 - Nuclear Engineering International”. www.neimagazine.com. Pristupljeno 2021-02-12. 
  6. ^ „Zhangzhou unit 2 construction starts : New Nuclear - World Nuclear News”. world-nuclear-news.org. Pristupljeno 2021-02-12. 
  7. ^ „Taipingling 1, China”. www.world-nuclear.org. Pristupljeno 12. 2. 2021. 
  8. ^ „Approval granted for four new Chinese units : New Nuclear - World Nuclear News”. world-nuclear-news.org. Pristupljeno 2021-02-12. 
  9. ^ „Fuqing 1”. Power Reactor Information System (PRIS). International Atomic Energy Agency (IAEA). 2013-01-19. Pristupljeno 20. 1. 2013. 
  10. ^ „Nuclear construction launch in China”. World Nuclear News. WNA. 23. 6. 2009. Arhivirano iz originala 04. 03. 2012. g. Pristupljeno 2009-11-13. 
  11. ^ „Fuqing 2”. PRIS. IAEA. 2016-10-24. Pristupljeno 25. 10. 2016. 
  12. ^ „Nuclear construction builds up”. World Nuclear News. 4. 1. 2011. Arhivirano iz originala 01. 04. 2012. g. Pristupljeno 2011-01-11. 
  13. ^ „Fuqing 3”. PRIS. IAEA. 2016-10-24. Pristupljeno 25. 10. 2016. 
  14. ^ „China's 37th reactor enters commercial operation”. 2017-09-18. Pristupljeno 2017-09-25. 
  15. ^ „Fuqing 4”. PRIS. IAEA. 2017-09-26. Pristupljeno 27. 9. 2017. 
  16. ^ „Fuqing 5”. PRIS. IAEA. 2017-09-26. Pristupljeno 27. 9. 2017. 
  17. ^ „Fuqing 6”. PRIS. IAEA. 2017-09-26. Pristupljeno 27. 9. 2017. 
  18. ^ „V kommerčeskuю эkspluataciю sdan pervый atomnый эnergoblok s reaktorom, sozdannыm na osnove tehnologii "Hualun-1". russian.people.com.cn. Pristupljeno 2021-02-11. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]