Pređi na sadržaj

Crkva Srca Isusova i Marijina u Puli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Srca Isusova i Marijina u Puli
Enterijer muzejsko-galerijskog prostora Sveta Srca
Osnovan1908.
 Austrougarska
LokacijaPula
 Hrvatska
Vrstamuzejsko-galerijski prostor
DirektorDarko Komšo
KustosiTatjana Bradara
Giulia Codacci-Terlević
Maja Čuka
Ivana Janko
Fina Juroš-Monfardin
Darko Komšo
Ida Koncani Uhač
Ondina Krnjak
Lara Orlić
Silvana Petešić
Teodora Šalov
Željko Ujčić
Romuald Zlatunić
Mrežno mestoami-pula.hr

Crkva Srca Isusova i Marijina u Puli koja se skraćeno naziva crkvom Svetih srdaca ili Sveta srca, po redovnicama koje su je osnovale 1908. godine. U ovoj danas desakralizovanoj crkvi smešten je muzejsko-galerijski prostor ili dislocirani deo Arheološkoga muzeja u Puli otvoren u julu 2011. godine.[1]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Desakraliziovana crkva Svetih Srdaca Isusova i Marijina, danas muzej i galerija nalazi se između dva pulska uspona, De Vile-ovog i Cvečićevog, u podnožju Kaštela, u starogradskome delu Pule.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Crkva Svetih Srdaca Isusova i Marijina sa pripadajućim samostanom izgrađena je 1908. godine, na mestu na kome su se 1886. godine nastanile redovnice Svetih Srdaca Isusova i Marijina sa ciljem da intelektualno i i po načelima hrišćanstva obrazuju mlade djevojake, u samostanu i crkvi.[2] Samostan, u okviru koga je sagrašena ova crkva i u kome se danas nalazi Srednja tehnička škola, izgrađen je 1899. godine, a već 1907. godine korišćen je kao vrtić.[3]

Crkvu sa sa izrazitim elementima kasnobaroknog klasicizma, po projektu koji je započeo Virgilija Volpi, a dovršio Domeniko Malusà, redovnice su uspele podignuti uz pomoć vernika. Crkva je dovršena 1910. godine, na nasipu i vrlo nestabilnom terenu, i te godine je osvećena i stavljena u funkciju.

Redovnice su napustile crkvu i samostan krajem Drugog svetskog rata, a u crkvu se u vreme bivše Jugoslavije uselila Tehnička škola, sve do 1958. godine kada je odlukom gradskih vlasti Pule napuštena crkva Svetih Srdaca dodeljena Arheološkom muzeju Istre, da u u njoj osnuje depo arheološkog materijal i drugih muzealija.[4]

Zbog loše gradnje i neodržavanja građevine, i nedostatka sredstava i političke želje za obnovu crkve došlo je do urušavanja krova i sleganja temeljena na nasipu, tako da je usled slaganja terena ispod apside došlo do njenog odvajanja i pucanja.

Arheološki muzej Istre je krajem 80-ih godina 20. veka pokrenuo inicijativu za obnovu crkve, sa namerom da u njoj smesti Muzejsko-naučni centar, ali je do konačne realizacije ove ideje proteklo nekoliko decenija.

Početkom 1990-ih godina arheološki materijal koji je čuvan u crkvi premešten je u Fort Bourguignon, i tada se pristupilo njenoj obnovi. Na crkvi je prvo promenjen krov, atokom 2007. godine započet je projekt obnove crkve, koja je po prvom planu trebala biti preuređena u srednjovekovni lapidarijum. Međutim nakon brojnih rasprava doneta je odluka da u crkva bude Muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca, što je i 2010-tih godina i realizovano

Izgled i obnova objekta[uredi | uredi izvor]

Izgled unutrašnjosti nekadašnje crkve Sveta Srca nakon obnove

Crkva je trobrodna građevina duga 34,60 m, široka 14,70 m, a visoka 15,30 m. U planu je bila i izgradnja zvonika visokog 26 metara, po prvom planu na začelju crkve, a po drugom ispred crkve, što nikada nije ostvareno,[4] zbog nezadovoljstva komšija na predloženo mesto zvonika.

Nakon obnove s početa 20. veka u crkvi su u bočnim brodovima dograđene galerije spojene mostom. Apsida je pregrađena i zatvorena velikim zidom na koji se preko projektora mogu prikazivati filmovi i video prezentacije. Ugrađen je sistem grejanja i hlađenja kako bi prostor mogao biti korišten tokom cele godine. Postavljen je savremeni sistem rasvete, nadzorni i alarmi sistem, kao i ozvučenje. Poseban je napor uložen kako bi kompletan prostor objekta bio dostupan osobama s invaliditetom (sa vertikalnom platformom i sanitarnim čvorom za invalide), a do crkve je izgrađena i posebna rampa kojom invalidi mogu ući u crkvu.[4]

Osim lepo uređenog enterijera, kvalitetno je uređen i eksterijer crkve koji se može koristiti kao prostor za razne vrste manifestacije.

Namena[uredi | uredi izvor]

Nakon obnove i stavljanje u funkciju 2011. godine prostor profanirane crkve planiran je kao multifunkcionalan i multimedijalan, predviđen za održavanje predavanja, kongresa, naučnih tribina, predstava, koncerata, prikativanje filmova, festivale i slično.[4]

Takođe, okolni prostor je uređen za izvođenje raznih manifestacija.

Prema planovi Arheološkog muzeja Istre pristupilo se...

brendiranju novog muzejsko-galerijskog prostora, stvaranje vizuelnog identiteta, te postupno pretvaranje crkve u mesto prezentacije kulturnih sadržaja za turiste tokom letnjih meseci, kao i centara u kome bi se odvijao kulturni života grada Pule i Istarske županije tokom čitave godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Otvoren muzejsko-galerijski prostor Crkve Sveta Srca”. Grad Pula (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-04-14. 
  2. ^ „Sakralna baština Pule: Crkva Presvetog Srca Isusova i Marijina”. www.zupa-uznesenja-marijina-pula.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-04-14. 
  3. ^ „Sveta Srca - Istrapedia”. www.istrapedia.hr. Pristupljeno 2021-04-14. 
  4. ^ a b v g „Arheološki muzej Istre: Sveta Srca”. www.ami-pula.hr. Pristupljeno 2021-04-14. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Crkva Srca Isusova i Marijina u Puli na Vikimedijinoj ostavi