Četiri glasnika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slika prikazuje četiri glasnika.

Četiri glasnika su specifična iskustva princa Sidarte (koji je kasnije postao Gautama Buda), koja su ga odvela ka probuđenju. Pre ovoga, otac se pobrinuo da njegov sin stalno boravi u dvoru, jer je bilo predskazano da će mladi princ postati asketa ako dođe u dodir sa životnom patnjom. Međutim, kada je prvi put napustio palatu u društvu svog pratioca Ćana, video je četiri glasnika: starca, bolesnika, leš i asketu. Ovi prizori su ga duboko dirnuli i pomogli da uvidi patnju svih bića, a to ga je onda nagnalo da započne svoje duhovno putovanje.

Rođenje[uredi | uredi izvor]

Nakon rođenja princa Sidarte, kralj Sudodana je zatražio od osam bramana da predskažu detetovu budućnost. Dok je sedmorica njih izjavili da će princ biti ili Buda ili veliki kralj, braman Kondanna je bio uveren da će se prestolonaslednik odreći sveta i postati Buda.[1]

Sudodana, koji je bio odlučan u nameri da ga sin nasledi na tronu, ograničio je njegovo kretanje na boravak u palati i okružio ga zemaljskim zadovoljstvima i luksuzom, na taj način krijući životnu stvarnost koja bi ga ohrabrila da se odrekne tih zadovoljstava i postane Asketa.[2]

Susret sa četiri glasnika[uredi | uredi izvor]

Nakon zaštićenog ali izolovanog života u luksuzu i zadovoljstvima tokom mladosti, princ Sidarta, po prvi put, u 29. godini, napušta palatu.[3][2] Iz palate se u grad uputio u kočiji, u društvu svog pratioca Ćana (Chandaka).[4]

Na ovom putovanju najpre je video starca, što je otkrilo Sidarti jednu od istina života.[5] Kada je princ pitao svog pratioca ko je ta osoba, Ćana mu je odgovorio da je starenje nešto što je zajedničko svim bićima.[4]

Drugi glasnik bila je bolesna osoba. Opet, princ je bio iznenađen, a Ćana mu je objasnio da su sva bića podložna bolesti i bolu. I ovo je takođe iz temelja potreslo princa, jer se do tada nikada nije sreo sa bolešću.[4]

Treći glasnik bio je jedan leš koji su nosili na mesto za spaljivanje. Kao i ranije, Ćana je objasnio princu da je smrt neminovna sudbina svih živih bića.[4] Nakon što je video prva tri glasnika, Sidarta je bio uznemiren i tužan zbog saznanja o patnji koju ne može izbeći niko ko se rodi.[6]

Nakon ovih negativnih glasnika, Sidarta je sreo četvrtog; asketu koji se posvetio pronalaženju uzroka ljudske patnje.[7] Ovaj glasnik mu je dao nadu da se i on može osloboditi patnje ukorenjene u preporađanju.[3] i tako rešio da sledi asketin primer.[4]

Različite verzije[uredi | uredi izvor]

Neki izvori tvrde da je četiri glasnika Sidarta video istog dana, tokom jednog putovanja. Drugi navode da ih je doživeo u vremenski odvojenim prilikama. Neke verzije ove priče takođe navode da je prinčev otac uredio da se prinčev izlazak iz palate ulepša i obezbedi kako ne bi video ništa što bi njegove misli usmerilo ka patnji. Međutim, božanstva su prizvala četiri glasnika, znajući da će oslobođenje od patnje svih bića zavisiti od prinčevog sagledavanja stvarnosti .[4]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Videvši četiri glasnika, Sidarta se vratio u palatu, gde je za njega priređen ples devojaka. Tokom priredbe, princ je mislio na četiri glasnika. U rano jutro, video je plesačice oko sebe kako spavaju polegle svuda unaokolo po dvorani. Prizor ovako drastične promene ojačalo je njegovu rešenost da ode u potragu ka okončanju patnje svih bića.[8][9]

Posle susreta sa četiri glasnika i sticanjem uvida u istinsku prirodu života, [3] Sidarta je palatu napustio na svom konju Kanthaka. Pratioca Ćanu je kasnije otposlao nazad sa svojim ličnim stvarima i započeo život askete, na kraju kojeg je ostvario prosvetljenje kao Sidarta Gautama.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Keown 2003, str. 15
  2. ^ a b „What Is Buddhism?”. AllSands. Arhivirano iz originala 30. 09. 2009. g. Pristupljeno 29. 4. 2009. 
  3. ^ a b v McFaul 2006, str. 30, 31
  4. ^ a b v g d đ Trainor, Kevin (2004). Buddhism. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-517398-7. 
  5. ^ Mehrotra 2008, str. 344
  6. ^ „Siddhartha Gautama”. Washington State University. Arhivirano iz originala 03. 04. 2008. g. Pristupljeno 29. 4. 2009. 
  7. ^ Cooler, Richard. „Buddhism”. Center for Southeast Asian Studies, Northern Illinois University. Arhivirano iz originala 20. 09. 2020. g. Pristupljeno 29. 4. 2009. 
  8. ^ a b Easwaran 2007, str. 35
  9. ^ Gach 2001, str. 8

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • /Budizam domaći sajt posvećen theravada budizmu.