Pređi na sadržaj

Čudovišni eksperiment

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čudovišni eksperiment (engl. Monster Study) je bio eksperiment mucanja izveden na 22 dece siročadi u Davenportu, Ajova, 1939. godine. Izveo ga je Vendel Džonson na Univerzitetu u Ajovi. Diplomirani student Meri Tjudor je sprovela eksperiment pod Džonsonovim nadzorom. Polovina dece je dobila pozitivnu logopedsku terapiju, gde se hvali tečnost njihovog govora, a druga polovina negativnu, gde se vršilo omalovažavanje dece zbog njihovih govornih mana. Mnoga od siročadi koja su govorila normalno, a koja su primila negativnu terapiju u eksperimentu, pretrpela su negativne psihološke efekte, a neka su zadržala probleme sa govorom do kraja života.

Studija je nazvana „Čudovišni eksperiment“, jer su neki od Džonsonovih kolega bili užasnuti da će eksperimentisati na siročadi kako bi potvrdio hipotezu. Eksperiment je bio sakriven iz straha da će Džonsonova reputacija biti narušena usled otkrića istraživanja na ljudima koje su sproveli nacisti tokom Drugog svetskog rata. Pošto rezultati studije nikada nisu objavljeni ni u jednom recenziranom časopisu, teza Meri Tjudor je jedini zvanični zapis o detaljima eksperimenta.[1]

Univerzitet u Ajovi se javno izvinio za studiju 2001. Međutim, Patisija Zebrovski, docentka govorne patologije i audioologije Univerziteta u Ajovi napominje da su podaci koji su rezultat eksperimenta „najveća zbirka naučnih informacija“ o fenomenu mucanja i da je Džonsonov rad bio prvi koji je raspravljao o važnosti mucavih misli, stavova, uverenja i osećanja, kao i da nastavlja da u velikoj meri utiče na stavove o mucanju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tudor, Mary (1939). „An experimental study of the effect of evaluative labeling of speech fluency”. doi:10.17077/etd.9z9lxfgn. .