Šaponjska vodica
Šaponjska vodica | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Šaponje |
Opština | Sombor |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 1858 |
Tip kulturnog dobra | sakralna arhitektura |
Šaponjska vodica je jedna od tri vodice koje se nalaze u okolini Sombora. Kapela vodice je podignuta 1858. godine i pripada salašarskom naselju Šaponje, gradskom naselju Sombor, u Zapadnobačkom okrugu.[1][2]
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Raširen običaj tokom ranijih vekova bio je da se pored izvora ili bunara sa lekovitom i isceliteljskom vodom, za koju se verovalo da može da ozdravi čoveka i isceli bolesti, budu građene omanje kapelice koje su nazivane vodice ili vodica. Kraj Sombora se nalaze tri vodice – jedna od njih je Šaponjska vodica.[2]
Podatke o mestima gde se nalaze vodice u Bačkoj eparhiji u prošlosti su davali Kalendari srpske pravoslavne crkve. Tako prema Kalendaru za 1944. godinu u okolini Sombora postoje tri vodice koje je priznavala crkva.[3]
Kraj somborskog salašarskog naselja Milčića, pored bare Ravnjače, podignuta je 1858. godine omanja kapela. Kapela je pripadala susednom salašarskom naselju Šaponje iako je nadomak Milčića.[2]
O vodici[uredi | uredi izvor]
Kapela[uredi | uredi izvor]
Somborski trgovac Samuilo Živanović je na slatinastoj livadi porodice Pelagić podigao kapelu. Predanje kaže da je izlečio vid vodom sa izvora pa je u znak zahvalnosti Bogu podigao kapelu "Vaznesenja Gospodnjeg".[2]
Kasnije su se tu salašari Milčića i Šaponja o Vaznesenju (Spasovdanu) okupljali.
Krst[uredi | uredi izvor]
Sredstvima Julijane Vlaškalić 1859. godine, ispred kapele je podignut krst.
Bunar[uredi | uredi izvor]
Šaponjska vodica u svom sklopu ima i bunar.
Sudbina Šaponjske vodice[uredi | uredi izvor]
Na Veliki petak 1983. godine kapelica je zapaljena. Crkveni krov se obrušio, a tom prilikom je izgorela i "Ikona na limu", rad Lazara Bajića, koju je 1859. godine darovao Lazar Stojšić. Već polovinom juna 1983. godine kapelica je obnovljena.[2]
Vodica danas[uredi | uredi izvor]
I danas se u Šaponjskoj vodici okupljaju vernici iz okoline, ali i gosti sa strane na bdenje uoči Spasovdana.[1]