Pređi na sadržaj

Šiaocova tonometrija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šiaocova tonometrija
Svrhamerenje intraokularnog pritiska

Šiaocova tonometrija, nazvana tako po njenom autoru Hjalmar-u Schiotz-u (1905), prva je metoda merenja očnog pritiska. Danas je Šiaocov indentacioni tonometar zbog podložnosti greškama u merenju stalnog pritisak unutar oka (IOP) sve je manje u upotrebi.[1]

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Ovu metodu osmislio je norveški oftalmolog Hjalmar August Šiaoc (Hjalmar August Schiøtz), a prvi put je predstavio Norveškom medicinskom društvu 10. maja 1905. godine.[2][3]

Šiaocova tonometrija koja se zasnovana na principu indentacione tonometrije, pre Goldmanove aplanacione tonometrije,[4] bila je široko rasprostranjena, sve dok se kroz primenu nije pokazalo da ne daje pouzdane vrednosti stalnog pritisak unutar oka ili intraokularnog pritisa (IOP). Danas se retko koristi i to pretežno u medicinskim ustanovam u nerazvijenim delovima sveta.

Karakteristike metode

[uredi | uredi izvor]

Šiaocov tonometar se sastoji od klipa na koji je okačen teg koji indentira rožnjaču i meri veličinu indentacije rožnjače na postavljenoj skali, čije se očitane vrednosti potom pretvaraju u milimetre žive pomoću tabele.

Prednosti

[uredi | uredi izvor]

Prednosti ove tonometrije su što je tonometar jeftin, mobilan, lak za održavanje, jednostavan za rukovanje i ne zahteva upotrebu biomikroskopa.

Ograničenja

[uredi | uredi izvor]

Razlika u krutosti zidova očne jabučice narušava tačnost merenja, tako da se precenjujući rezultati merenja ovim tonometrom dobijaju kod starijih ljudi, a potcenjujući kod pacijenata sa Grejvsovom bolešću i miopijom.

Nedostaci

[uredi | uredi izvor]

Nedostaci zbog kojih je ovaj tonometar sve manje u upotrebi su:[5]

  • greške u samom instrumentu,
  • greške usled kontrakcije ekstraokularnih mišića zbog akomodacije, varijacijom zapremine jabučice i rigidnošću oka,
  • greške u očitavanju skale 2 - 4, koja je je ± 2 mmHg kod normalnih vrednosti, a kod povišenih vrednosti oko ± 4 mmHg.

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Wallace LM Alward. Tonometry and tomography. In: Krachmer JH, editor. Glaucoma the requisites in ophthalmology. Departments of Ophthalmology. The University of lowa College of Medicine lowa City, IA. 2000. p. 19–25.
  2. ^ Handley, Neil. „Tonometers”. Arhivirano iz originala 2. 11. 2013. g. Pristupljeno 31. 10. 2013. 
  3. ^ Ytteborg, Jan (2001-02-10). „Hjalmar Schiøtz og hans tonometer”. Tidsskrift for den Norske Legeforening. 
  4. ^ Goldmann H (1957): Applanation tonometry. New York. Josiah Macy, Jr. Foundation
  5. ^ Allingham RR, Damji KF, Freedman S, Moroi SE, Rhee DJ. Intraocular Pressure and Tonometry. In: Shield’s Textbook of Glaucoma, Philadelphia: Lippincott, Williams & Wilkins. 24–40.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).