Pređi na sadržaj

Blackfoot (muzička grupa)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Blekfut, nastup na Pensiilvaniji

Blekfut (engl. Blackfoot) je američki Južni rok bend iz Džeksonvila, Florida, Sjedinjene Države, formiran tokom 1969. Takođe su bili poznati i po Hard rok muzici. Prvobitna postava se sastojala od gitariste i pevača Riki Medlok, gitariste Čarli Harget, basiste Greg T. Volker i bubnjara Džekson Spirs.

Oni su imali niz uspešnih albuma tokom 1970-ih i ranih 1980-ih.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Tokom proleća 1969, Riki Medlok i Greg T. Volker su upoznali rađenog Njujorčanina Čarlija Hargreta u Džeksnovilu i organizovali bend Freš Garaž u kome je Medlok svirao bubnjeve i bio vokal, Volker bas gitaru, Hargret gitaru i Ron Sciabaris klavijaturu. Svirali su većinu svojih šoua u klubu stripova na ulici Forsyth Street.

Te jeseni, Freš Garaž se razrešio nakon odlaska Sciabarisa, koji je regrutovan i poslat u Vijetnam. Međutim, Medlok, Volker i Hargret su se pregrupisali i formirali bend Hamer, pri čemu je Medlok prešao na vokalistu/gitaristu i sa novim članovima Džekson Spajres (svirao bubnjeve; rođen 12. aprila 1951, umro 16. marta 2005)[1], Dejvit Gibs (svirao klavijaturu) i Džeri Zambito (svirao gitaru) koji su se pridružili bendu. Gibs i Zambito su prethodno glumili u filmu Tangerin. Uskoro su se preselili u Gajnesvil, Florida da budu kućni bend od kluba Dub's, dobro poznatog striptiz kluba na periferiji grada.

Početkom 1970. godine bend se preselio na Menhetn, nakon što mu je prijateljica, koja je radila u muzičkoj izdavačkoj kompaniji, rekla svom šefu o bendu i on ih je preselio u Njujork Siti.

Tokom ranog proleća iste godine, bend je, nakon nakon što su saznali za još jedan bend na Zapadnoj obali pod nazivom „Hammer", odlučili da promene ime njihovog benda u Blekfut da bi pretstavljali američko indijansko nasleđe svojih članova:[2] Džekson Spajres (iz Oklahome) imao je polu čajanskog polu francuskog oca i čirokansku majku;[3] Riki Medlokov otac je bio Lakota Siuks i Blekfutov indijanac,[4] i njegova majka polu Grkinja polu Čirokanka, Škotkinja i Irkinja; Greg „Two Wolf' Volker je delom roda iz istočne grčke (Muskogi), federativno priznatog indijskog plemena Floride. Čarli Harget[5] je bio jedini belac u originalu, klasična postava.

Kada bend nije uspeo da stekne ugovor kao rezultat preseljenja, Gibs je napustio bend i Medlok je počeo da svira ritam gitaru svo vreme.

Tokom proleća 1971, Medlok i Bolker su prihvatili ponudu da se pridruže Linird Skinird i Blekfut je jedno vreme prekinuo. Još u ivek u Nju Džerziju, Čarli Hargret je kratko svirao u bendu, Bez imena, koji je formiran oko njega. Vežbali su u Bondijevoj kući blizu Morstauna i uključujući Nju Džerzijevog lokaliste Stiv Bondija koji svira gitaru, Bert Kari koji svira bas gitaru i Endi Pibls koji svira bubnjeve. "No Name" su nakratko svirali obrade kao i originalne pesme u Bud jezeru i Stenhoupu, Nju Džerzi. Bilo je kratkog pokušaja pregrupisanja, ali Medlok je opet odustao i Volker se pridružio bendu Ukrstena država na kratko vreme. Hargret je ostao na severu, živeci u Haketstoun, Nju Džerzi.

Tokom avgusta 1972. godine, Blekfutov stari prijatelj i putnik, Džon Vasilio, je posetio Hargreta sa Raidsvilom, Severna Karolianskim basistom Leonar Stadler[6] iz benda Blekberi Hil. Hargrett je odlučio da se preseli u Severnu Karolinu i pozvao je Medloka, koji je do ovog trenutka napustio Linird Skinird, da reformiše Blekfot sa Stadlerom na bas gitari i Spiers koji se vratio kao bubnjar.Deni Džonson (kasnije sa bendovima Deringer i Stepenvulf), iz luzijanske grupe, Aksis, je bio zaposlen kao drugi gitarista. Ali Medlok je ubrzo ponovo odlučio da bude i glavni vokalista i gitarista, tako Džonsonovo mesto u bendu je bilo kratko.

Tokom leta 1973, Stadler je napustio grupu nakon što mu je otkriven tumor na jednom plućnom krilu. Kasnije se raspala, ali Stadler[7] je odlučio da napusti sekularnu muziku kako bi se pridružio evanđeoskoj grupi.Na kraju je postao metodistički ministar.Greg T. Volker je u tom trenutku pozvan da se pridruži.

Do 1974. godine, bend je vratio bazu operacija na severoistok (Severni Nju Džersi), a Medlocke je razvio čvorove na svojim glasnicama i privremeno izgubio glas. U bend je doveden još jedan pevač, Patrik Džude. Nakon nekog vremena Medlok je mogao ponovo da peva i Džud je otpusten. Ubrzo nakon toga, Medlok i Volker poslali su producentima / sesijskim igračima Jimiju Džonsonu i Davidu Hudu kopiju Blakfutovog materijala. Džonson i Hud su radili sa Medlokeom i Volkerom u Muscle Shoals, Alabama kad su snimali sa Linird Skajlird. Kompanija Island Rekords nije objavila rezerve tokom 1975. godine u okviru dogovora koji je organizovao tadašnji menadžer Blekfuta Lou Manganelo, a njihov drugi album, Flajing haj je prodala kompanija Epik Rekords tokom 1976. godine.[2]Oba albuma su snimili Džon i Hud.

Sredina 1970-ih[uredi | uredi izvor]

Krajem 1975, živeli su u Gejinsvilu, na Floridi. Tokom 1977, oni su sarađivali sa Blek Oak Arkanzas' menadžerom, Buč Stonom, koji ih je angažovao kao podršku za jednog od njegovih klijenata, Rubi Star, koji je Arkanzasu bio prateći vokal, ali je sada samozaposlen. Nakon završetka sukoba sa Rubijem tokom 1978, sreli su menadžera Ali Nali, grupe Bronsin Steinšona, i njegovog pertnera Džej Freja, koji im je napravio ugovor sa ATCO Rekords.

Album Strikes proizvedeno od Al Nalija i projektovano od Bronsin Steinšona bubnjara Henrija Veka, je snimljen u Neilovom studiju u podrumu u En Arbor, usavršen u Januaru 1979.[2] Bilo je suđeno da to bude Blekfutu najuspešnije. Pesma "Train, Train", koju je napisao Rikijev deda, „nizak" Medlok, je postala njihov prvi uspeh i najpoznatija pesma.[2] Kasnijih godina "Highway Song" pokazala se kao još jedan uspeh.

Grupa je tokom 1979 često imala nastupe; krajem godine su prisustvovali grupi Hu u Pontijaku, tokom razvijanja njihovog sledećeg albuma "Tomcattin", koji je pušten u prodaju tokom 1980. Nastavili su da objavljuju album "Marauder" tokom 1981. i "Highway Song" tokom 1982.[2]

1980-ih[uredi | uredi izvor]

Tokom ranih 1980-ih, „Južni rok" žanr smatran je prolaznicima pop muzičke štampe, pa je bend počeo da pokušava da donekle promeni svoj stil. Odlučili su da još jednom dodaju klavijaturu u grupu. Organizator Ken Hensli (bivši Juraja Hip) je bio kontaktiran i pristao da se pridruži 1982. u vreme njihovog sledećeg albuma, Siogo.[2] Ali zbog slabe prodaje Siogo-a, bend je mislio da će ih možda morati „modernizovati“ za novu MTV generaciju. Mislilo se da možda Hargret sa njegovim „bajkerskim stilom“ izgleda nije prikladan za televiziju. Hargret je nevoljno da prekine posao sa bendom tokom januara 1984, posto nije svirao za njihov sledeći album, Vertical Smiles, koji je snimljen u Atlanti u kasnoj 1983 sa bivšim inženjerem benda Yes Edijem Ofordom. Ovaj album je odbijen od strane Atco-a. Ali obnovljena verzija, koja je konačno objavljena u oktobru 1984, takođe nije uspela dobro da se proda.

Kan Hensli, nije više naviknut na Blekfutov intezivni raspored turneja, prestao je krajem 1984 i bio je zamenjen sa bivšim pevačem i gitaristom benda Axe, Bobijem Bartom.[2] Ali do decembra 1985, sa njihovim opadanjem popularnosti i postajanjem što kavalitetnijih angažmana malobrojno, bend je odlučio da odustane. Tokom febraura 1986. kompanija Blekfut se raspustila. Medlok je odlučio da nastavi sa novim timom koja je uključivala Douga „binga" Bera (klavijatura, sintetika, rezervni vokal, bivši Whiteface), Džeri „čarobnjak" Sei (bas, prateći vokal, iz Mother's Finest) i Harold Sei (bubnjevi, udaraljke). Za svoj album Rik Medlok i Blekfut iz 1987. (njihov poslednji album za Atlantik ploče (Atlantic Records)), nova grupa je pokušavala više stil radija zvuka rok muzike iz 1980-ih.[2] Džef Stivens je svirao bas gitaru za jednu numeru.

Tokom 1988, „čarobnjak" i Sei su napustili i Guner Ros (bubnjevi, udaraljke), basista Mark Mendoza (ranije iz The Dictators) i Nil Kazal (gitara) su zaposleni. Mendoza je odustao do kraja godine i Riki Majr (bivši iz benda Lizzy Borden) počeo da svira bas gitaru za bend tokom početka 1989. godine.[2]

1990-ih[uredi | uredi izvor]

Tokom 1990, novi album, Medicine Man, je objavila nezavisna kompanija Lup.[2]

Do 1992, Medlok je ponovo obnovio tim i zaposlio još tri svirača: gitaristu Marka Vorpela (bivši prednji čovek benda Vorp drive iz Milvokija, koji je takođe uradio neki studijski posao za Medloka za ranije albume), Beni Rapa (bubnjevi, udaraljke i bivši svirač benda Vajtfejs) i Tim Stanson na bas gitari. Još jedan novi album, After the Reign, je objavljen tokom 1994. od strane kompanije Vajldket i, kao Medicine Man, je imao nešto po starom stilu benda. Takođe tokom 1994, je objavljena kolekcija od the Rhino Records: Zvečarka rok en rola, najbolje od Blekfuta (Rattlesnake Rock N' Roll: The Best of Blackfoot).

Do 1996. godine Blekfut su bili: Medlok, bubnjar Stet Hovland, Džon Hausli (iz Ragadi An) za prateću i ritam gitaru i Brus Barnes (iz Edvina Darea) za bas gitaru. Iste godine Medlok se pridružio Linird Skajnird-u, ovog puta kao gitarista. Ali je nastavio sa turnejom Blekfuta odajući počast svim datumima rezervisanim do 1997. godine, a zatim je grupu raspustio da se koncentriše na Linird Skajnird.

Uživo na „The King Biscuit Flower Hour", snimanje koncerta iz 1983. godine, je objavljeno početkom 1998. i EMI je objavio uživo tokom 2000, takođe objavljeno iz vrhunca benda.

2004-2011[uredi | uredi izvor]

Tokom 2004. godine došlo je do drugog oživljanja Blekfuta sa originalnim članovima Džekson Spirs, Greg T. Volker i Čarli Hargret. Kada je Medlok otišao iz grupe glavna uloga vokala bila dodeljena Bobiju Bartu (članu benda Eks). Spajres je iznenada umro 16. marta 2005. godine, u svojoj 53. godini, od aneurizma, ali je bend odlučio da istraje. U skladu sa voljom Spajers-a, Australijski bubnjar Kristof Ulman je angžovan kao novi bubnjar.

Tokom 2006. godine, vend je imao turneje i pridružio im se Džei Džonson iz benda Skini moli (sin Džejna Džonsona, njihov originalni koproducent) za gitaristu i vokalistu, nakon što je Bart ostavljen sa strane zbog operacije ramena i vrata. Bart je nastavio da nastupa kasnije te godine, jer je Džonson ostao malo vremena. Tokom novembra 2006, Ulman je otišao da se vrati u Austriju i nasledio ga je Mark Mekonel. U aprilu 2007. godine Blekfut je raspusio Džona i Mekonelija. Te godine je bend imao turneje i sačinjavao su ga basiste Volker, Hargret, Bart i bubnjar Mijkl Solars. Kasnije te godine je objavljen uživ DVD. U 2009. godini Skot Creg je zaposlen kao bubnjar da nasledi Solars-e.

Tokom proleća 2010, Bart je bio primoran da ode na hitnu operaciju leđa. Bivši gitarista benda Lnird Skajnird (Lynyrd Skynyrd) po imenu Majk Estes i trenutni vokalista/gitarista za Skini moli je tada zaposlen za vodećeg vokalistu/gitaristu, a Kurt Pitro (bubnjar benda Skini moli) je zamenio Skota Krega na bubnjevima. Na leto 2011, Čarlija Hargreta je zamenio Rendi Pek.

2012-2015[uredi | uredi izvor]

U 2012. godini, Riki Medlok je reformisao Blekfut sa potpuno novom postavom, sa njim kao njihov producent.

Volker, Hargret, Estes i Pietro su se naknadno regrupisali pod imenom Fajerd gans. U 2015. godini, Volker, Hargret, Bart i Ulman su ponovo počeli da nastupaju zajedno pod bendom po nazivu Voriors prajd. Meldok je nastavio da nastupa sa bendom Linird Skajnird.

2016[uredi | uredi izvor]

5. avgusta 2016. godine, Blekfut je izbacio njihov prvi album na dvadeset godina, Southern Native. Video za pesmu i uzorci su objavljeni 2. avgusta 2016. godine preko redovnih kanala i društvenih mreža.

Iako u njemu trenutno nema članova koji su osnovali bend, Medlok se pridružuje bendu na pozornici na određenim koncertima.[8]

Sastav[uredi | uredi izvor]

Trenutni članovi
  • Tim Rozi - glavna gitara, vokal (2012- )
  • Džef Šilds - glavni vokal (2017- )
  • Set Letster - ritam gitara (2017- )
  • Vesli Džejms Micelfled - bubnjevi (2019- )
  • Džon Li - bas gitara (2019- )
Bivši Članovi
  • Riki Medlok - vokal, gitara, bubnjevi (1969–1971, 1972–1997)
  • Greg T. Volker- bas gitara, prateći vokal, klavijatura (1969–1971, 1973–1986, 2004–2011)
  • Čarli Harget - gitara (1969–1971, 1972–1984, 2004–2011)
  • Džekson Spirs - bubnjevi, udaraljke, prateći vokal (1969–1971, 1972–1986, 2004–2005; umro 2005)
  • Devit Gibs - klavijatura, prateći vokal (1969–1970)
  • Ron Sijabarsi -klavijatura (1969)
  • Džeri Zambito - gitara (1969)
  • Leonard Štadler - bas gitara (1972–1973; died 2012)
  • Deni Džonson - gitara (1972)
  • Patrik Džud - bokal (1974)
  • Rubi Star - vokal (1977-1978)
  • Ken Hensli - klavijatura, gitara, rateći vokal (1982–1984)
  • Bobi Bart - glavni vokal, gitara, klavijatura (1984–1986, 2004–2006, 2006–2010)
  • Dug Bare - klavijatura, prateći vokal (1986–1992)
  • Džeri "Wizzard" Saj - bas gitara, prateći vokal (1986–1988)
  • Hariod Saj- bubnjevi, udaraljke (1986–1988)
  • Džef Stivens - bas gitara (1987)
  • Ganer Roz - bubnjevi, udaraljke (1988–1992)
  • Nil Kazal - gitara (1988–1992; umro 2019)
  • Mark Mendoza - bas gitara (1988)
  • Riki Majr - bas gitara, prateći vokal (1989–1992)
  • Mark Vorpel - gitara, sintisajzer (1992–1996)
  • Tim Štanzon- bas gitara (1992–1996)
  • Beni Rapa - bubnjevi, udaraljke (1992–1994)
  • Štet Haulend - bubnjevi, udarljke (1994–1997)
  • Džon Husli - gitara (1996–1997)
  • Bris Barnes - bas gitara (1996–1997)
  • Kristof Ulman - bubnjevi, udarljke (2005–2006)
  • Čak Spajrs - bubnjevi, udarljke, prateći vokal (2005)
  • Džej Džonson - gitara, vokal (2006–2007)
  • Mark MkKonel - bubnjevi, udarljke (2006–2007; died 2012)
  • Mihael Solars - bubnjevi, udarljke (2007–2009)
  • Skot Kreg - bubnjevi, udarljke (2009–2010)
  • Majk Istes - gitara, vokal (2010–2011)
  • Kurt Pierto - bubnjevi, udarljke (2010–2011)
  • Rendi Pik - gitara (2011)
  • Met Anastasi - bubnjevi, vokal (2012–2019)
  • Bobi Kenperter - bas gitara (2012–2017)
  • Sin Kambers - glavni vokal, gitara (2012-2014)
  • Filip Sous - glavni vokal, gitara (2012)
  • Hristofer Vilijams - bubnjevi, vokal (2012)
  • Džeremi Tomas - gitara, vokal (2014-2016)
  • Rik Krasovski - gitara, vokal (2016-2017)
  • Derek DeSantis - bas gitara, vokal (2017–2019)
  • Pirson Viker - bubnjevi (2019)
  • Tomi Skot - bas gitara (2019)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „"Jakson Spires Obituary - Ann Arbor, Michigan".”. 2019-08-28. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z i Colin Larkin (na jeziku: engleski), 2020-03-19, Pristupljeno 2020-04-14 
  3. ^ „Blackfoot Band History”. Train Train - Blackfoot Online. Arhivirano iz originala 06. 09. 2019. g. Pristupljeno 2020-04-14. 
  4. ^ „Rickey Medlocke Follows Music History Path With Lynyrd Skynyrd”. Palm Springs Life (na jeziku: engleski). 2014-05-09. Pristupljeno 2020-04-14. 
  5. ^ „Blackfoot | Biography & History”. AllMusic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-04-15. 
  6. ^ „Technology Solutions - Batesville”. www.memorialsolutions.com. Pristupljeno 2020-04-15. 
  7. ^ „Technology Solutions”. Batesvile.com. Pristupljeno 2020-04-15. 
  8. ^ „Official Tickets and Your Source for Live Entertainment | AXS.com”. www.axs.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-04-15.