Farohi Sistani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Farohi Sistani je bio pesnik iz doba gaznavidske dinastije. Budući da je imao dobar odnos sa sultanom Mahmudom, on ga je pratio u raznim ekspedicijama, lovovima i ratovima[1]:pp. 18. i beležio u stihovima brojna sultanova iskustva.[2]:pp. 527.

Život i dela[uredi | uredi izvor]

Farohi Sistani je umro 1038. godine. Sastavljao je kaside koje su naginjale lirskom obzorju, pa su zbog toga i njegovi tagazuli/ljubavni stihovi izuzetno privlačni. Njegove reči, poput onih Sadijevih pesama, moramo naznačiti nedostupnom lakoćom i one, zapravo predstavljaju uglačaniju formu Rudakijevih pesama, u odnosu na koje su, ujedno i rečitije te tečnije. Na površinama njegove pesme talasa neka vrsta proste i čiste seoske/pastirske ljubavi koja nam, najbolje predočava njegovu pastirsku duhovnost. Nije mu cilj da se puno hvališe, a ne obazire se ni na nučnu terminologiju. Njegov jezik, premda ima staroježičke karakteristike, ne priziva do opticajne reči i nije opterećen zastranjenim i neuobičajenim terminima.[3]:pp. 15. Dok je učestvovao u boju za osvajane Somanata, Farohi je spevao elegiju u kojoj je detaljno opisao događaje iz tog rata.[2]:pp. 527.

Njegove pesme će postati široko poznate tek u vekovima koji će naići. Tako će autor Čahar makalea uz pohvale spominjati njegovu pesmu Karavan Hile. On se u ovoj pesmi nameće kao spretni slikar koji će, naposletku morati baš sve da zadivi.[4]:pp. 109.

Референце[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jusufi, Golam Hosein (1991), Farohi Sistani;Bahsi dar šarh-e ahval va ruzegar va še'r-e u [Farohi Sistani - diskusija o biografiji, njegovom životu i poeziji], Tehran, Elmi.
  2. ^ а б Velajati, Ali Akbar (2016), Istorija kulture i civilizacije islama i Irana, preveo Muamer Halilović, Beograd, Centar za religijske nauke „Kom”.
  3. ^ Dabir-Sijaki, Sohan-gostar-e Sistan.
  4. ^ Tamimdari, Ahmed (2004), Istorija persijske književnosti, preveo Seid Halilović, Beograd, Kulturni centar I.R. Irana: Društvo srpskocrnogorskog-iranskog prijateljstva.