Laudator temporis acti
Appearance
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/95/Quintus_Horatius_Flaccus.jpg/220px-Quintus_Horatius_Flaccus.jpg)
Laudator temporis acti lat. (izgovor: laudator temporis akti). Hvalisavac minulih vremena. (Horacije)[1]
Porijeklo izreke[uredi | uredi izvor]
Izrekao u posljednjem vijeku stare ere rimski lirski pjesnik Horacije u završnici jednog stiha.[1]
Tumačenje[uredi | uredi izvor]
Najdužu prošlost imaju stari ljudi. U njihovoj prošlosti je mladost najudaljenija. Vjerovatno je zato nostalgija za najljepšom prošlošću, kakva je gotovo po pravilu mladost, kao i činjenica da se ružno u svemu, takođe po pravilu, zaboravlja, i vrijedna najveće hvale. Čovjek pamti sebe, srećnog, zdravog, mladog! Zato je prošlost vrijedna hvale kod starih.[1] [1]
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- [1] (jezik: engleski)