Peziza succosa
| Peziza succosa | |
|---|---|
| |
| Peziza succosa | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | P. succosa
|
| Binomno ime | |
| Peziza succosa Berk. (1841)
| |
Peziza succosa je askomicetna vrsta iz familije Pezizaceae. Do sada je naučno identifikovan 31 rod i 230 različitih vrsta iz ove familije[1] a rod Peziza broji oko 100 različitih vrsta[2]. P. succosa je kosmopolitska i veoma česta vrsta. Plodna tela su apotecije malih dimenzija. Karakteristična je po tome što na pritisak ispušta žuto mleko, ali za vrste iz roda Peziza neophodna je mikroskopska analiza kako bi se identifikovala tačna vrsta.
Makroskopski opis[uredi | uredi izvor]
Apotecija: mlada plodna tela duboko kupulatne,[3] kasnije otvorenije i nepravilno peharaste, prečnika 1-5(10) cm, sesilne (u osnovi nemaju dršku); margina valovita, obično uvrnuta prema unutrašnjosti. Ekscipulum (spoljašna strana plodnog tela): bledožuta do sivkasta ili žućkastooker, ka osnovi i na marginama tamnija, granulozna. Himenijum (unutrašnji deo plodnog tela): gladak, bledožućkast do oker ili boje slonovače, uvek je maslinasto-zelene nijanse[4] i sa žuto-narandžastim mrljama (ostaci isušenog žutog mleka), često slabo naborana posebno u sredini pl. tela. Meso: tanko, bledožuto, na pritisak ispušta žuto mleko,[5][3] bez posebnog mirisa i ukusa.
Mikroskopski opis[uredi | uredi izvor]
Askusi 200-330 x 12-15 μm[5], cilindrične, sa 8 spora, uniserijatne, operkulatne, jako amiloidne na vrhu[4], u osnovi bez krozijera. Parafize 230-350 x 3-5 μm cilindrične, filiformne, septirane (sa pregradama), apeks zadebljen i dekstrinoidan. Spore 19-22 x 10-12 μm, elipsovidne, hijalinske, sa 1 velikom ili 2 manje uljane kapi[5][3][6] najbolje vidljive u Lugolovom rastvoru, površinski imaju istaknutu ornamentaciju sastavljenu od istaknutih bradavica, nekada se dodiruju i spajaju formirajući male grebene,[5][3][6][4] najvidljivija u Pamučno plavom. Medularni ekscipulum sastavljen je od globozne ćelije prečnika 20-50 μm formirajući tip hifalnog tkiva textura globulosa. Ektalni ekscipulum sastavljen je od gusto isprepletenih cilindričnih ćelija formirajući textura intricata.
Ekologija i habitat[uredi | uredi izvor]
Terikolna vrsta, raste na golom tlu na vlažnim mestima. Ranije smatrana za humusni saprotrof ali novija molekularna istraživanja svrstavaju ovu vrstu u ektomikorizni simbiont[7]. Raste u grupama, u listopadnim i/ili mešovitim šumama, šumskim putevima, jarugama, pored potoka, po obodu šuma i uglavnom u senovitim mestima. Vreme rasta: od proleća do kasne jeseni.
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Plodna tela mnogih vrsta iz ovog roda imaju žuto-oker boje i teško je razlikovati ih bez mikroskopske analize. Peziza succosella i P.michelii su vrste koje takođe ispuštaju žuto mleko kada se plodno telo pritisne ili iseče[8]. P.michelii razlikuje se po tome što ima himenijum sa ljubičastom nijansom,[5] ali P. succosella se prema makro-morfološkim karakteristikama teško razlikuje od P. succosa; mikroskopija ukazuje razlike u dimenziji spora i parafiza; P. succosella ima manje spore, obično sa 1. uljanom kapi i širi apeks parafiza.
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Jestivost vrste iz roda Peziza je malo istražena, a kod P. succosa vodi se uglavnom kao nepoznat.[9] Oskudni pisani podaci navode nekolike pezize među kojima i P. succosa koje se u nekim zemljama, uglavnom na istoku, konzumiraju za jelo.[10] Ali plodna tela kod većina vrsta iz ovog roda su krhka i imaju male dimenzije da bi predstavljale izvore hrane.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Kirk, P. M., Cannon, P. F., Minter, D. W., & Stalpers, J. A. (2008). Dictionary of the Fungi. Wallingford, UK: CABI. str. 396.
- ^ Webster, J., & Weber, R. (2007). Introduction to fungi. Cambridge University Press.
- ^ a b v g Hansen, L., & Knudsen, H. (Eds.) (2000). Nordic Macromycetes: Ascomycetes (Vol. 1). Nordsvamp.
- ^ a b v Beug, M., Bessette, A. E., & Bessette, A. R. (2014). Ascomycete fungi of North America: a mushroom reference guide (Vol. 69). University of Texas Press.
- ^ a b v g d Breitenbach, J. & Kränzlin, F. (1981). Pilze der Schweiz band 1. Ascomyceten. Verlag MicologiA. Luzern, Switzerland: Verlag Micologia. str. 1-303 p.
- ^ a b Medardi, G. (2006). Atlante fotografico degli Ascomiceti d’Italia. Trento: A.M.B. Centro Studi Micologici. str. 454.
- ^ Tedersoo, L., Hansen, K., Perry, B. A., & Kjøller, R. (2006). „Molecular and morphological diversity of pezizalean ectomycorrhiza.”. New Phytologist. 170(3),: 581-596.
- ^ Hansen, K., LoBuglio, K. F., & Pfister, D. H. (2005). „Evolutionary relationships of the cup-fungus genus Peziza and Pezizaceae inferred from multiple nuclear genes: RPB2, β-tubulin, and LSU rDNA.”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 36(1),: 1-23.
- ^ Huffman, D. M. (2008). Mushrooms and other fungi of the midcontinental United States. University of Iowa Press.
- ^ Dorjey, K., & Sharma, S. K. Y. (2016). „Studies on Genus Peziza from Ladakh (Jammu & Kashmir), India”. Kavaka. 46: 18-22.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
