Soho

С Википедије, слободне енциклопедије
Zlatni trg, Soho, septembar 2006.

Soho je oblast grada Vestminstera i deo je zapadnog kraja Londona.Dugo je bio okrug za zabavu,većim delom 20-og veka Soho je imao reputaciju za sex shop kao i za noćni život i filmsku industriju. Još od ranih 80-ih, okrug je pretrpeo znatnu transformaciju. Danas je pretežno modni okrug restorana i medijskih kancelarija, sa malim ostatkom seks industrije.[1] Soho je mali, multikulturalni okrug centralnog Londona; kuća industrije, trgovine, kulture i zabave, kao i stambeno naselje i za bogate i za siromašne. Ima klubove, uključujući nekadašnji noćni klub Chinawhite ; javne kuće; barove; restorane; sa nekoliko seks prodavnica rasutih među njima; i coffee shops koje rade cele noći vikendima. Mnogi vikendi u Sohou su prezauzeti, tako da nekada zatvaraju ulice za mašineriju.

Istorija[уреди | уреди извор]

Toponimija[уреди | уреди извор]

Ime "Soho" najpre se pojavilo u 17-om veku. Većina vlasti veruje da ime potiče od nekadašnjeg lovačkog vapaja.[2][3][4][5] Džejms Skot, prvi vojvoda Monmuta, koristio je "soho" kao poziv okupljanja svojih ljudi bitka za Sedgemur 6. jula 1685,[6] pola veka nakon što je ime prvi put korišćeno za okrug Londona. Ime Soho preuzimali su drugi zabavljači i okruzi restorana poput Soho, Hong Kong; SoHo, Njujork; Soho, Malaga; Palermo Soho, Buenos Ajres.

Broad Street pumpa[уреди | уреди извор]

John Snow spomenik, sa John Snow pub prikazanoj u pozadini

Značajan događaj u istoriji epidemiologije i zdravstva bila je Dr. Džon Snouva studija outbreak 1854. kolere u Sohou.[7] Identifikovao je uzrok izbijanja poput vode sa javne vodene pumpe locirane u čvoru Broad Streeta (sadašnje Broadwick Street) i Cambridge Street (sadašnje Lexington Street), blizu zadnjeg zida današnje John Snow javne kuće.

Replika pumpe, sa memorijalnom pločom i bez drške (da označi Snouvu akciju za zaustavljanje epidemije) podignuta je u blizini originalne pumpe.

Muzička scena[уреди | уреди извор]

Soho je pomenut u Brehtovoj poznatoj pesmi "Mack The Knife":

U ranim 50-im, Soho je postao centar beatnik kulture u Londonu.Kafe barovi poput Le Macabre (Wardour Street), imali su stolove za kafu, negovali su poeziju, džez ples i političke debate.Goings On, u Archer Streetu,[9] bio je nedeljni popodnevni klub, organizovan od strane liverpulskih istaknutih pesnika Pit Brauna, Džoni Birn i Spajk Hokins, koji se otvorio januara 1966.

The 2i's Coffee Bar je verovatno prvi rok klub u Evropi, otvoren 1959. (59 Old Compton Street),i uskoro je Soho postao centar početničke rok scene Londona. Klubovi su uključivali Flamingo Club ("otvoren 1952 kao Jazz at the Mapleton"), La Discothèque, Whisky a Go Go, Ronan O'Rahilly's , The Scene Club [10] 1963 (blizu Windmill Theatre u Ham Jardu – formalno The Piccadilly Club) i džez klubovi poput Ronnie Scott's[11] (otvoren 1959 u 39 Gerrard Street i preseljen u 47 Frith Street 1965. godine) i the 100 Club.

Sohova Wardour Street bila je dom legendarnog Marquee Club (90 Wardour Street) otvorenog 1958, gde su Roling Stonsi prvi put nastupali jula 1962. Erik Klepton i Brajan Džouns su živeli u Sohou neko vreme, deleći stan sa budućim rok publicistom, Tonijem Brainsbijem.[12]

Soho je isto bio dom Trident Studios u 17 St Anne's Court između 1968. i 1981. gde su nastupali neki najpoznatiji umetnici svih vremena uključujući Bitlse, Eltona Džona, Kvin i Dejvid Bouia.

Denmark Street je poznata po vezi sa Britanskom popularnom muzikom. Seks Pistols su živeli ispod broja 6 Denmark Street, i snimali svoje prve demoe. Džimi Hendriks, Rolingstonsi i Donovan su snimali tamo i Elton Džon je napisao svoju poznatu pesmu "Your Song" na ulici.

Sex industrija[уреди | уреди извор]

Agent Provocateur, 6 Broadwick Street

Okrug Soho se nalazi u srcu Londonske sex industrije više od 200 godina.

Soho nastavlja da bude centar sex industrije Londona, i poseduje brojne licencirane sex prodavnice. Postoji clip joint u Tisbury Courtu i adult cinema u blizini. Prostitutke su široko rasprostranjene.

Windmill pozorište[уреди | уреди извор]

Windmill pozorište bilo je ozloglašeno. Otvoreno je juna 1931 i bilo je jedino pozorište u Londonu koje se nikad nije zatvorilo ,[13] izuzev na prinudnih 12 dana između 4 i 16 septembra 1939.

Raymond Revuebar[уреди | уреди извор]

Raymond Revuebar je bio mali teatar specijalizovan za striptiz i golišavi ples. Vlasnik je bio Pol Rejmond i otvoreno je 21. aprila 1958. Najupečatljivija karakteristika Revuebar-a bio je ogroman osvetljeni znak proglašavajući da je to "Svetski centar erotske zabave".

Admiral Duncan nail bombing[уреди | уреди извор]

The Admiral Duncan pub

30. aprila 1999, Admiral Duncan pub u Old Compton Street, koji služi gej zajednicu, bio je uništen u nail bomb.Bilo je troje mrtvih i 30 povređenih.

Geografija[уреди | уреди извор]

Soho ima površinu od oko kilometar kvadratni i može se posmatrati kao omeđen Oksfordskom ulicom na severu, Regent Street na zapadu, Leicester Square na jugu i Charing Cross Road na istoku. Soho nikada nije bio administrativna jedinica sa formalno definisanim granicama. Okrug na zapadu je poznat kao Mejfer, na severu Ficrovia, na istoku St Giles i Covent Garden, i na jugu St James's.

Ulice[уреди | уреди извор]

Mapa Sohoa
  • Berwick Street ima prodavnice diskova,fabrike i mali street market otvoren od ponedeljka do Subote.
  • Carnaby Street je kratko vreme bio modni centar 60-ih godina. Ubrzo je postao poznat po robi lošeg kvaliteta.
  • Dean Street je dom Soho Theatre, i krčme zvane The French House popularne za vreme II svetskog rata.
  • Denmark Street bila je centar muzičkog izdavaštva.
  • Frith Street gde je Džon Logi Berd prvi pokazao televiziju u svojoj laboratoriji.Mozart je živeo ovde par godina kao dete.
  • Gerrard Street je dom Ronnie Scott's Jazz Club, 43 Club-a i Dive Bar-a. Takođe je centar London's Chinatown.
  • Golden Square je urbani trg, dom nekoliko glavnih medijskih kompanija.
  • Great Marlborough Street bila je nekadašnja lokacija Filipa Morisa originalne Londonske fabrike i dao je ime Marlboro brendu. Ovo je i nekadašnji dom London College of Music.
  • Great Windmill Street (ispod Lexington Street na mapi – nije pokazano) bio je dom Windmill pozorišta..
  • Greek Street
  • Old Compton Street ovde je bio prvi bioskop za odrasle u Engleskoj (The Compton Cinema Club). Dogi Milings, poznati krojač grupe Bitlsi,imao je svoju prvu radnju u 63 Old Compton Street otvorenu 1962.[14]
  • U Soho Square su Pol Mekartnijeve kancelarije MPL Communications, i nekadašnji Football Association štab.
  • Wardour Street bila je dom Marquee Club

Transport[уреди | уреди извор]

Najbliže Londonske podzemne stanice su Oxford Circus, Piccadilly Circus, Tottenham Court Road, Leicester Square i Covent Garden.

Noćna istraživanja kaja je sproveo Westminster Council između10 pm i 4 am ukazuje da su ulice Old Compton Street, Dean Street, i Frith Street dostigle najveći stepen gužve u Soho okrugu.

Ekonomija[уреди | уреди извор]

Raznobojne prodavnice u tipičnoj ulici u Sohou,London

Film, medija i post-produkcija[уреди | уреди извор]

Soho je centar nezavisnog filma i video industrije kao i televizijske i filmske industrije. Britanski odbor za kvalifikaciju filmova se može naći u Sohou. Komunikacionom mrežom Sohoa upravlja Sohonet, koji povezuje Soho medije i post-produkcijsku zajednicu sa Britanskim filmskim studiom lokacija poput Pinewood Studios i Shepperton Studios i drugi veliki proizvodni centri širom sveta. Uključujući London, Pariz, Barselonu, Amsterdam, Rim, Njujork, Los Anđeles, Vankuver, Toronto, Sidnej, Brisbejn, Melburn, Velington i Oklend.

Gej selo[уреди | уреди извор]

Soho je dom glavnog Londonskog gej sela, u okolini Old Compton Streeta, gde postoji desetine uspešnih firmi.

Chinatown[уреди | уреди извор]

Gerrard Street je centar London's Chinatown, mešavine kompanija i restorana (uključujući Lee Ho Fook's, pomenutom u Varen Zevonovoj pesmi "Werewolves of London"). Ulični festivali se održavaju tokom cele godine, najviše u vreme kineske nove godine.

"Volim Soho"[уреди | уреди извор]

Na dan zaljubljenih 2006, kampanja je pokrenuta kako bi vratila poslovanje u srce Sohoa. Kampanja Volim Soho, ima internet stranicu (www.ilovesoho.co.uk). Kampanju je pokrenuo Rejmond Revuber u Walkers Court-u. Volim Soho kampanja je podržana od strane bivšeg gradonačelnika Londona Ken Livingstona, društva u Sohou, Westminster Council.

Kultura[уреди | уреди извор]

West End pozorište[уреди | уреди извор]

Soho je blizu srcu londonskog okruga pozorišta. To je dom Soho pozorišta, izgrađenog 2000 da predstavi nove predstave i komedije.

Religija[уреди | уреди извор]

Soho je dom verskih i duhovnih grupa, značajne su crkva St Anne u Dean Street-u (uništena V1 leteća bomba za vreme II svetskog rata, a zatim ponovo otvorena 1990), Crkva svetog Patrika Soho trg (pronađena od strane irskih imigranata u 19-om veku), City Gates Church sa centrom u Greens Court-u, Hare Krishna hram Soho trga i mala dzamija u Berwick Street-u.

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ British Cultural Identities – Page 130, Mike Storry – 2002
  2. ^ 'Estate and Parish History', Survey of London: volumes 33 and 34: St Anne Soho (1966), pp. 20-6 Архивирано на сајту Wayback Machine (28. септембар 2007) accessed: 17 May 2007
  3. ^ Adrian Room, A Concise Dictionary of Modern Place-Names in Great Britain and Ireland, page 113
  4. ^ John Richardson, The Annals of London, page 156
  5. ^ Brewer's Dictionary of Phrase and Fable, page number varies according to edition
  6. ^ Arthur Mee, The King's England: London, page 233
  7. ^ Making the Modern World — John Snow and the Broad Street pump
  8. ^ “Mack the Knife” (from the original German translation by Manheim & Willett).
  9. ^ The Goings On. http://londonrockandpop.com/page3.htm Архивирано на сајту Wayback Machine (14. мај 2012)
  10. ^ Ronan O'Rahilly. http://www.offshoreechos.com/Caroline%2060/Radio%20Caroline%20-%20The%2060s%20Chapter%2004.htm Архивирано на сајту Wayback Machine (27. септембар 2007)
  11. ^ Ronnie Scott's. http://freespace.virgin.net/davidh.taylor/peteking.htm Архивирано на сајту Wayback Machine (9. септембар 2013)
  12. ^ “Tony Brainsby, Obituary”, The Independent mart 2000.
  13. ^ Windmill Theatre. http://www.arthurlloyd.co.uk/Archive/Feb2003/Page2.htm
  14. ^ The Look. Adventures in Pop and Rock Fashion. By Paul Gorman. Page 37

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]