Buran

С Википедије, слободне енциклопедије
Buran
Буран

Oznaka orbitalnog vozila: 11F35 K1
Zemlja Sovjetski savez
Ime znači: Snežna oluja
Prvi let 15. Novembar 1988. 3:00 GMT
Poslednja misija 15. novembar 1988. 6:25 GMT
Vreme sletanja posle prve misije
Broj misija 1
Broj letova sa posadom: 0
Vreme provedeno u svemiru oko tri sata
Broj orbita 2
Trenutni status Uništen tokom urušavanja hangara usled neodržavanja

Buran je sovjetski spejs-šatl. Projekat je odobren 1976. Proizvodnja je počela 1980, a 1984. su testirani prvi aero-modeli u punoj veličini. Prvi test let manje replike Burana je izvršen 1983. Od 1984. pa do aprila 1988. izvršeno je ukupno 24 leta test modela Burana u punoj veličini.

Prvi let[уреди | уреди извор]

Prvi i poslednji let Burana je obavljen 15-tog novembra 1988. Let je bio bez posade jer sistem za održavanje života nije do tada bio u potpunosti testiran. Buran se u svemir vinuo na raketi Energija i izvršio je ukupno dve orbite na visinama između 247 i 256 kilometara. Prvi let je bio ograničen na dve orbite zbog nedostatka memorije na Buranovom kompjuteru.

Zastoj i otkazivanje programa[уреди | уреди извор]

Poređenje Sojuza, Spejs-šatla i Energija-Buran

Iako je prvi orbitalni let bio bez posade on je bio veoma uspešan. Autopilot je uspeo da prizemlji Buran uprokos bočnom vetru od preko 50 km/h na samo 1,5m od srednje linije piste. Od ukupno 38.000 pločica koje su štitile vozilo pri ulazu u atmosferu samo je pet oštećeno. Finansiranje projekta je praktično prestalo posle prvog leta iako je zvanično projekat ukinut tek 1993. Pored Burana još su dva šatla bila u izgradnji od kojih je jedan bio nazvan Ptičica. Tokom novembra 1995 delimično završeni šatlovi su rastavljeni u fabrici koje je trebalo da se preorijentiše na civilnu proizvodnju.

Buran je uništen usled kolapsa hangara u kojem je bio smešten tom prilikom je poginulo osam radnika.

Jedna od tekovina sovjetskog razvoja šatla je i najveći teretni avion Antonov An-225.

Galerija - Proizvedeni, nezavršeni i test modeli[уреди | уреди извор]

Serijski broj Datum proizvodnje Upotreba Sadašnje stanje[1]
Proizvedeni i nezavršeni modeli
OK-1K1 - "Buran" (11F35 K1) 1986 Let bez posade (1988) Uništen urušavanjem hangara 2002.
OK-1K2 - Nezvaničan naziv Ptičica (11F35 K2) 1988 95-97% završen, Vlasništvo Kazakstana, Nalazi se na kosmodromu Bakonur.
OK-2K1 "Baikal" (?) (11F35 K3) 1990? Nezavršen Nalazi se u avio muzeju Sinšhajm Nemačka.
OK-TK(?) (11F35 K4) 1991? Nezavršen Delimično rastavljen, nalazi se ispred fabrike tušino u blizini Moskve.
Šatl 2.03 11F35 K5) 1992? Nezavršen Rastavljen.
Modeli za aero i statičko modeliranje
OK-M (kasnije OK-ML-1) 1982 Statički test Temperature, opterećenje interference sa lansirnom raketom. Nalazi se na kosmodromu u Kazakstanu
OK-KS (003) 1982 Statički i elektro testovi Nalazi se u fabrici Energija u Korolevu
OK-MT (Kasnije OK-ML-2) 1983 Statički test Testiranje utovara, punjenja likvidima i gasovima, Testiranje hermetičke zatvorenosti, testiranje ulaženja u i izlaženja posade. Nalazi se na kosmodromu Bajkonur.
OK-GLI (Buran Analog BST-02) 1984 Aero test Modelom je izvršeno ukupno 25 aero test letova. Model je prodat muzeju autommobilizma i tehnike u Sinšajmu 2005. Pre Nemačke se nalazio ili se još nalazi u Bahreinu.
OK-??? (Model 005?) Statički test Vibration and vacuum test vehicle. Location unknown.
OK-TVI Static heat/vacuum testbed Static test model: Environmental chamber heat/vacuum, thermal regimes. Location unknown.
OK-??? (Model 008?) Statički test Testiranje na vibracije i vakuum.
OK-TVA Statički test Opterećenje, grejanje i vibracije. Trenutno se nalazi u Parku Gorki, Moskva .
Makete i modeli
BOR-4 1982-1984 Model svemirskog aviona MIG-105 1:2 model Svemirskig aviona. Pet puta lansiran.s asvrhom da se razvije termička zaštita za Buran. Proizveden u NPO Molnija Moskva.
BOR-5 ("Kosmos") 1983-1988 1/8 veličine Burana Pet modela je lansirano, ali ni jedan ponovo. najmanje četiri je uspečno sletelo i nađeno. proizvođač NPO Molnija.
Modelu punoj većičini odeljenja za posadu Medicinski i biološki testovi
GLI podešavanje softera za let i auto-pilota
Modeli za vazdušni tunel U razmerama od 1:3 do 1:550
Dinamika gasa U razmerama od1:15 do 1:2700

Референце[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Energia Buran Where are they now”. k26.com/buran/. Архивирано из оригинала 19. 05. 2006. г. Приступљено 5. 8. 2006. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]