Пређи на садржај

Корисник:Todosic Ivana/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

[1]== Zastava == Zastava je običan komad tkanine koji slobodno leprša pričvršćen za čvrstu uspravnu motku ili visi sa položenog držača. Zastave mogu biti istaknute na jarbolima brodova, mogu se nositi pričvršćene za motku ili koplje, mogu stajati na stol na posebnim postoljima ili visiti sanosača postavljenih pod uglom od 45 stepeni.

Zastava Evropske unije

Većina zastava u novije vremeizrađuje se od poliestera, dok su u prošlosti bile korišćene različite vrste tkanina, između ostalih svila, taft, pamuk, lan i vuna.

Većina pomorskih zastava ima oblik pravouugaonika, kao i zastave na kopnu, dok su vojne zastave po običaju kvadratne.

Delovi zastave[уреди | уреди извор]

Zastave su podeljene na četiri kvartira. Dva kvartira bliža jarbolu čine jarbolnu zonu, a druga dva lepršavu zonu zastave. Vodoravna veličina zastave naziva se dužinom zastave, a uspravna njenom širinom.

Prve oznake[уреди | уреди извор]

Pre nego što su se pojavile zastave koje danas poznajemo, korišćene su motke sa raznim razbarenim simbolima na vrhu. Prva svedočanstva o ovakvim krutim simbolima sa namenom zastave dolaze nam iz starog Egipta gde su označavali različite delove kraljevstva. Svaka rimska vojna jedinica imala je svoju posebnu oznaku, uključujući  tu i slavne orlove legije. Oni su uveli i prvu zastavu zapadnog sveta- veksilijum. Zastave pričvršćene bočnom stranom za uspravnu motku prvi put su se javile u Kini, a na Zapad su ih preneli Arabljani. Zastave sa upotpunjenim motivima počele su da se šire koriste tek u vremenu krstaških ratova. Hrišćani su zastave označavali krstom, dok su muslimani koristili zastave sa natpisima. U Americi su Meksikanci uveli u upotrebu zastave od ptičijeg perja, a Asteci su upotrebljavali zastave koje su ratnici mogli da nose na leđima.

Grbovi[уреди | уреди извор]

Heraldika je imala ogromni uticaj na razvoj zastava, stvarajući nove vrste. Svako ko je posedovao sopstveni grb mogao je da ima heraldičku zastavu.

Grb Kastilje i Leona
Saveznik ili neprijatelj?[уреди | уреди извор]

U bitkama zastave su predstavljale sredstvo za raspoznavanje saveznika ili neprijatelja. U 16. Veku i kasnije, pojedini pukovi i čete su počele da koriste sopstvene posebne zastave. To su stegovi, koji se bogato ukrašavaju i imaju izvezene oznake. Takve zastave su vremenom dobijale veću ulogu u vojnim svečanostima, dok se na bojnom polju upotrebljavaju zastave načinjene od izdržljivog materijala.

Boje i simboli[уреди | уреди извор]

Zastave sadrže simbole kojima predstavljaju ideje za čije bi iskazivanje bilo potrebno mnogo reči. Simboli se izvode iz raznovrsnih izvora. Jedan od najpoznatijih primera je lav iz srednjovekovne heraldike koji zastupa ideju kraljevstva i hrabrosti.

Boje imaju simobolički značaj. Bela i plava boja simbolizuju mir. Zeleno je boja rastinja, simbol mladosti i nade. Verska uverenja su se među prvima počela izlagati na zastavama. Krst je najstariji heraldički motiv. U muslimanskim zemljama polumesec je verski symbol od 14. Veka. Islamski propisi ne dozvoljavaju prikazivanje Božjeg ili ljudskog lika dok druge države nemaju takva ograničenja, pa postoje brojne kineske zastave koje prikazuju bogove, ili hrišćanske zastave sa likom svetitelja. U savremene simbole spadaju kanadski javorov list i srp i čekić nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.

Signalizacija zastavama[уреди | уреди извор]

Najstarija uloga zastave je signalizacija na moru. Signali su se upućivali isticanjem običnih zastava u naročitom položaju. Prvi pravi signalni kod potiče iz Engleske 17. veka. Houm Pophem je uveo upotrebu posebne zastavice za slova azbuke. Tokom američkog građanskog rata razvijen je metod signalizacije uz pomoć jedne zastavice kojom su davali znaci odgovarajućim tačkama i crticama Morzeove azbuke. Semaforske zastavice idu u parovima. To su jednostavne zastave, najčešće jednobojne ili dvobojne, kako bi signal bio jasniji.

Zastave naroda[уреди | уреди извор]

Zastave su u početku lokalnog karaktera i prave ih pojedinci iz potrebe za simbolima u verskim, političkim ili društvenim pokretima. U takvim okolnostima ne obraća se pažnja na stroga pravila heraldike i izgleda zastava, tako da nastaju barjaci koji su spontani i jednostavni za izradu. Često sadrže tekst ili jednostavne simbole. Neki barjaci ostaju i postaju zvanične državne zastave, a neke služe u kratkom vremenskom razdoblju. Njihova prvenstvena namena je okupljanje istomišljenika.

Zastave sporta i slavlja[уреди | уреди извор]

Zastave se koriste u mnogim sportovima, uključujući one na vodi, automoto trkama, timskim sportovima, golfu, smučanju, gimnastici i krosu. Imaju ulogu signala, markera, krasa, timskog obeležja, navijačkog rekvizita. Njima se obeležava otvaranje i zatvaranje sportskih događaja. Olimpijske igre imaju svoju zastavu koja ima pet prstenova raznih boja koji predstavljaju pet kontinenata.

Zastave Olimpijskih igara

Venac- niz minijaturnih trougaonih ili četvrtastih zastava- uobičajen je ukras na sportskim priredbama.

  1. ^ Zastave. Politikin Zabavnik. ISBN 86-7712-130-7.