Корисник:VMarinkovic9/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

Paučine raznih stilova

Овај чланак је део пројекта Вики-школарац у ОШ "Јован Стерија Поповић" у Београду.
Датум уноса: мај - јун 2019.
Википедијанци: Ова група ученика ће писати чланке на подстраницама, где ће остати до краја периода уноса и оцењивања.
Позовамо вас да помогнете ученицима и дате им смернице током израде.


Okrugle paučine[уреди | уреди извор]

Paukovi pletu različite vrste paučina, koje, bez izuzetka, služe za hvatanje plena. Najpoznatije i najsloženije su simetrične kružne paučine kakve pletu, na primer, ženke evropskog pauka baštenskog krstaša (desno). Za uobičajenu paučinu krstaša potrebno je, po pravilu, oko 20 metara vlakana i čak 1000 tačaka oslonca. Takva paučina je teška manje od 0,5 miligrama, ali može da izdrži 4 000 puta težeg pauka.

Paučine kao prekrivači ili kao mreža za ljuljanje[уреди | уреди извор]

Neki paukovi — na primer sitan evropski novčani pauk — prave od svojih mreža gotove prekrivače. Kada ih se skupi 50 ili više, oni svojim paučinama znaju da oblože čitav žbun. Paučine, koje podsećaju na mrežu za ljuljanje, obično su prečnika do 30 cm. Kada insekti nalete na takvu mrežu ili preleću iznad nje, nađu se u spletu „sidrenihlanaca“. Pauk, koji je vrebao ispod paučine, zgrabi plen iza guste mreže, provuče ga kroz paučinu i obmota nitima. Kasnije zakrpi pocepanu mrežu.

Paučine kao skele[уреди | уреди извор]

Paučina koja na visokim biljkama, žbunju i niskom drveću izgleda kao prilično haotično sagrađena skela, verovatno pripada nekom od češljonogih paukova. Takva paučina je lepljiva i uhvaćena žrtva ne može da se oslobodi. Evropski češnjonogi pauk Achaearaneariparialakousidri dug zategnut prekrivačuza zemlju; ovo vlakno je pokriveno sitnim lepljivim kapljicama. U trenutku kada se neki insekt uhvati u ovu zamku, i počne u njoj da se koprca, pokida sidra izalepljena žrtva se podigne na gore na „skelu“, kao skakač bandži-džampinga.

Paukovi koji svoje mreže bacaju[уреди | уреди извор]

Paukovi roda Dinopsis pletu paučinu veličine poštanske marke. Ovu mrežu uhvate prednjim nogama i zakače se za list glavom na dole; kada proleće neki sitan insekt, pauk zategne mrezu, baci se napred i plen se u nju uhvati.

Jake i elastične[уреди | уреди извор]

Vlakno paukova krstaša roda Nephila je najjače vlakno u prirodi uopšte. Može se istegnuti čak za trećinu, a da se ne prekine. Stoga je izvanredno za pravljenje paučina iz kojih se žrtva može osloboditi samo ako je izuzetno snažna.


1 Krstaš se spusti sa vodoravnog, premošćavajuceg vlakna pravo nadole, sve do mesta gde udari u nešto čvrsto.

2 Sagradi bazu paučine tako što u centru sastavi pojedina radijalna vlakna.

3 Na radijale zatim slaže široku spiralu suvog vlakna; pri tome se pomera iz sredine prema krajevima.

4 Na kraju polaže krstaš od krajeva prema sredini paučine lepljivo vlakno.


U TEŠKIM NEPRILIKAMA ako se insekt uhvati u zamku pauka roda Dinopsis, njegovo izbavljenje je praktično nemoguće.[1]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ 1000 ČUDA PRIRODE Readers Digest Mladinskaknjiga BEOGRAD godina izdanja je 2006,a strana je 59