Kljunasta flauta — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
→‎top: ispravke formata datuma
Спашавам 2 извора и означавам 0 мртвим.) #IABot (v2.0
Ред 63: Ред 63:
* -{[http://www.flute-a-bec.com/tablhistogb.html Philippe Bolton's page of Historical recorder fingering charts]}-
* -{[http://www.flute-a-bec.com/tablhistogb.html Philippe Bolton's page of Historical recorder fingering charts]}-
* -{[http://www.flute-a-bec.com/tablaturgb.html Philippe Bolton's page of modern recorder fingering charts]}-
* -{[http://www.flute-a-bec.com/tablaturgb.html Philippe Bolton's page of modern recorder fingering charts]}-
* -{[http://www.recorder-fingerings.com/ Recorder fingerings], Charts and trill charts, recorder-fingerings.com}-
* -{[https://web.archive.org/web/20190928154618/http://www.recorder-fingerings.com/ Recorder fingerings], Charts and trill charts, recorder-fingerings.com}-
* -{[http://www.dolmetsch.com/fingerings.htm Recorder fingerings], Dolmetsch Online}-
* -{[https://web.archive.org/web/20160304133127/http://www.dolmetsch.com/fingerings.htm Recorder fingerings], Dolmetsch Online}-
* -{[https://archive.today/20141120204518/http://www.moeck.com/cms/index.php?id=38&L=1 Recorder fingerings], Moeck}-
* -{[https://archive.today/20141120204518/http://www.moeck.com/cms/index.php?id=38&L=1 Recorder fingerings], Moeck}-
* -{[https://web.archive.org/web/20141110001837/http://www.mollenhauer.com/en/recorders/fingering-charts Recorder fingerings], Mollenhauer}-
* -{[https://web.archive.org/web/20141110001837/http://www.mollenhauer.com/en/recorders/fingering-charts Recorder fingerings], Mollenhauer}-

Верзија на датум 6. април 2020. у 17:11

Kljunasta flauta
Razne kljunaste flaute (drugi s dna je rasklopljen u tri dela)
Drveni duvački instrumenti
Druga imenaPogledajte § drugi jezici
Klasifikacija
Hornbostel–Saksova klasifikacija421.221.12
(Flauta sa unutrašnjim otvorima za kanale i prste)
Opseg sviranja
Soprano flauta: C5–D7(G7)
Srodni instrumenti
Muzičari
Svirači kljunaste flaute

Kljunasta flauta je drveni duvački muzički instrument u grupi poznatoj kao unutarnje kanalne flaute — flaute sa usnim delom zviždaljke, takođe poznate kao fipl flaute. Kljunasta flauta se razlikuje od drugih kanalnih flauta po prisustvu otvora za palac za gornju šaku i sedam otvora za prste: tri za gornju i četiri za donju šaku. Ona je najprominentnija kanalna flauta u zapadnjačkoj klasičnoj tradiciji.[1]

Kljunaste flaute su napravljene u različitim veličinama sa imenima i krugovima koji grubo korespondiraju različitim glasnim rasponima. Veličine koje se danas najčešće koriste su soprano (aka „deskant”, najniža nota C5), alto (aka „trostruk”, najniža nota F4), tenor (najniža nota C4) i bas (najniža nota F3). Kljunaste flaute su tradicionalno pravljene od drveta i slonovače, dok je većina kljunastih flauta napravljena posljednjih godina konstruisana od livene plastike. Unutrašnje i spoljne proporcije kljunastih flauta variraju, ali provrt je uglavnom reverzno koničan (tj. sužava se prema podnožju) do cilindričnog, a svi sistemi za prste flauta ekstenzivno koriste viljuškaste prstenove za prste.

Kljunasta flauta je prvi put dokumentovana u Evropi u srednjem veku, i nastavila je da uživa široku popularnost u doba renesanse i baroka, ali je bio malo korišten u periodima klasike i romantike. Oživljen je u 20. veku kao deo istorijski informisanog pokreta i postao je popularan amaterski i obrazovni instrument. Među kompozitorima koji su pisali za ovaj instrument su Monteverdi, Lili, Persel, Hendl, Vivaldi, Teleman, Johan Sebastijan Bah, Paul Hindemit, Bendžamin Britn, Leonard Bernstajn, Lučano Berio, i Arvo Pert. Danas postoje mnogi profesionalni svirači ovog istrumenta koji demonstriraju puni solo opseg ovog instrumenta, i velika zajednica amatera.[2]

Zvuk kljunaste flaute često se opisuje kao čist i sladak,[3] i istorijski je bio povezan sa pticama i pastirima. Odlikuje se brzim odzivom i odgovarajućom sposobnošću stvaranja širokog spektra artikulacija. Ova sposobnost, zajedno sa otvorenim rupama za prste, omogućava da se proizvede široka paleta tonskih boja i specijalnih efekata. Akustično, njen ton je relativno čist, a u njegovom zvuku preovlađuju neobični harmonici.[4][3]

Reference

  1. ^ Montagu, Jeremy. „Duct flute”. Grove Music Online. Oxford University Press. Приступљено 6. 2. 2016. 
  2. ^ For example, Eve O'Kelly describes how Frans Brüggen "achieved worldwide recognition as a recorder virtuoso" in her book The Recorder Today, Cambridge University Press. 1990. ISBN 0-521-36681-X. стр. 62.
  3. ^ а б Lasocki, David. „Recorder”. Grove Music Online. Oxford University Press. Приступљено 6. 2. 2016. 
  4. ^ Bonard, Jean-Marc (januar 2001), „The Physicist's Guide to the Orchestra”, European Journal of Physics, 22 (1): 89—101, Bibcode:2001EJPh...22...89B, arXiv:physics/0008053Слободан приступ, doi:10.1088/0143-0807/22/1/309 

Literatura

  • Griscom, Richard; Lasocki, David (2012). The Recorder: A Research and Information Guide. Routledge Music Bibliographies (3rd изд.). New York & London: Routledge. ISBN 978-0-415-99858-1.  ISBN 978-0-203-87502-5 (e-book)
  • Lydgate, John. Schick, J., ур. Lydgate's Temple of Glas. Oxford University Press. стр. 64. 
  • Lydgate, John. Bergen, Henry, ур. Lydgate's Fall of Princes. Oxford University Press. стр. 270. 
  • record, v.1. Oxford English Dictionary (3rd изд.). 2005. 
  • recorder, n.2. Oxford English Dictionary (3rd изд.). 2005. 
  • Partridge, Eric (1977). Origins: A Short Etymological Dictionary of Modern English. Routledge. 
  • Baines, Anthony (1957). Woodwind Instruments and Their History. 
  • Hunt, Edgar (1977). The Recorder and Its Music. London: Eulenburg. ISBN 9780903873055. 
  • Montagu, Jeremy (2007). Origins and Development of Musical Instruments. Scarecrow Press. ISBN 978-0810856578. 
  • Virdung, Sebastian (1511). Musica getutscht. 

Spoljašnje veze