Разговор:Фридрих Ниче/Архива 1

Садржај странице није подржан на другим језицима
С Википедије, слободне енциклопедије
Архива 1 Архива 2

Допринос неког анонимног корисника

Следи садржај који је неки анонимни корисник ставио на страницу Фридрих Ниче (изворна ортографија). --Милош Ранчић (разговор) 16:59, 15 јун 2005 (CEST)

Poslednji čovjek i nadčovjek

Zamislimo: ovaj svijet, ovakav kakav je, ovako besmislen kako nam izgleda, na šta podsjeća? Zar ne živimo u jednom auto-ropskom društvu u kojem robovi jednaka prava daju i uzimaju? Ranije, kaže se danas, živjelo se kao životinja: "danas smo ljudi!", ali upravo ovi "ljudi" su životinjama zavidni na njihovoj slobodi! Ipak, ko malo bolje pogleda u svijet ... on vidi oko sebe nešto čovjekoliko svukuda, ali ne i nešto što jeste čovjek ... nego ... insekt? Zagledajte se malo bolje: tu su pčele, tamo mravi i još stotine "radnih organizacija" i društava koje se ne penju preko drugih insekata u svoju visinu, nego uglavnom žive od biljaka i otpada. To stoji daleko ispod životinjskog svijeta! Jedina "predatorska" vrsta insekata je naizgled pauk! Iako vjerovatno postoje pauci koji se hrane iskljucivo biljem, ipak... Pauci zavise od slučaja: da li će neki insekt previdjeti njihovu mrežu, pa upasti: oni zavise od svojih nadčulnih nada! Isto kao danas sveštenici! Umjesto ratnik - radnik! Na to smo se danas redukovali! Ali šta hvataju pauci? Izgleda nešto što leti? Ali ono što leti može ponekad i da ubode? Onda radije ne? Ali šta onda? Najradije mušice! Po čemu se razlikuju mušice od ostalih insekata? Mušice jedu sve bez izbora: one su savršeni utilitaristi! Sačekaj, sveštenici su pauci, a mušice utilitaristi ... ali mi, naše društvo je takođe utilitarističko! U Evropi je "prekvalifikacija" visoko razvijena! Da! To je baš poput našeg društva! Sveštenik gore, radnik ispod - poput insekata! Fuj! Ali to još nije sve? Pa šta još? Mi ne samo da ličimo na insekte, mi smo na putu ka insektima! Da! Kroz duže vremenske periode to je moguće! Fuj! "Šta sad da činim, jao"? Najradije ću razgledati oko sebe, možda bacim pogled u prošlost, možda se tamo desila jedna ili više grešaka? _____________________________________________ Dakle, ako možeš ovo da opaziš, ako čak od rođenja osjećaš samoću i vidiš i osjećaš nepotpunost vanjskog svijeta, onda može biti da u sebi nosiš nešto iz prošlosti, nešto urođeno, naslijeđeno ... i to mora biti ratničko ... Možda si čak i aristokrata porijeklom, ali upravo u tome leži opasnost, da danas propadneš! Tamo gdje robovi vladaju plemići su protjerani, iskorijenjeni - oni su tiranisani! Znam mnoge koji su sebe same uništili da bi se "prilagodili". Ko se odupro, svoju korist uvijek ponovo i radije našao u samoći nego među ljudima ... taj je možda od moje vrste!

"Država se bori protiv varvara ispod sebe, ali previđaju varvare koji dolaze odozgo. Oni će doći, i trebaju doći, ali će se konsolidovati tek nakon velikih socijalističkih kriza"

"Zaratustra 1. strahovita napetost. Zaratustra mora doći ili je sve na zemlju izgubljeno" "Uzeo sam kao pozadinu, prilikom pisanja moga Zaratustre, jedno stanje u Evropi pri kojem i u Njemačkoj vlada isto užasno i prljavo partijašenje koje možemo već danas naći u Francuskoj" April-Jun 1885 "Ali od života okrenut sjedi i sam u svojoj rupi: i ništa na život nalik, sličan pauku prede mreže i ždere mušice" (o svešteniku) _____________________________________________________________ nadmoralizam (hijerarhija) o saznanje („panteizam", istina) (intelekt, svijest) => ? oo razum (vjera, sud, pojam) (intelekt, svijest) => sluh ooo logika (predstava, slika, rijec) (duh, svijest) => vid oooo kategorije (kiselo, crveno, smrdljivo,... - atributi) (duh) => miris ooooo zelje (culni utisak - nevidljiv za svijest) => dodir oooooo instinkt (nagon) => ukus ooooooo materija (gravitacija, magnetizam) =>čulo za temperaturu oooooooo sila => čulo za asimilovanje

czibavne oinimien vvsleroe joejburr etkkasgg kitaooai njoooonj oaoooosa ooooooko oooooooo

Viša vrsta nastaje sintezom više osobina nižih vrsta. Npr. da bi čovjek nastao, on se morao najprije učiti osobinama raznih vrsta životinja i da bi ih savladao on ih je "obožavao", stvarao kultove u vezi njih i sadržaj kultova je sa porastom saznanja i upoznavanja tih životinja rastao sve dok se nije pojavio pojedinac koji je poznavao sve vrste životinja koje su se doticale njegovog naroda i koji je i sam mogao da ovlada njima. Kada bi se pojavio takav jedan pojedinac, a on je vjerovatno u najranija vremena bio oličen u poglavici ili plemenskom starješini, onda bi njega za njegovog života proglasili bogom ili polubogom i na taj način su nastajala socijalna božanstva koja su vremenom potiskivala kultove životinja. U Egiptu vidimo taj prelaz između socijalnih kultova i kultova prirode (ljudsko tijelo sa glavom životinje) . Znači, novonastalo socijalno božanstvo je neka vrsta sintetičkog čovjeka. Taj sintetički čovjek je onda tvorac morala ("ti moraš") čime se on i odaje. Moralni čovjek ima sposobnost traganja za istinom, što će reći poređenja kretanja i zvukova, instinktivnih i percipiranih. S druge strane, životinja predstavlja pojmovno biće koje sintetiše i reprodukuje različite zvukove. Kada životinja da glas od sebe, ona je izvršila poređenje dvaju slika: jedna je instinktivna, a druga je viđena, a kada da dva glasa od sebe, npr. "mu", onda daje na znanje da joj je ishrana ugrožena time što je izvršila sintezu više slika. Ljudi sa sela znaju da krava muce kada počne da pada mrak. Isto kao što čovjek proizvodeći morale daje do znanja o uslovima njegovog opstanka i da mu je opstanak ugrožen. Isto tako muzika koju čovjek proizvodi govori o uslovima njegovog života. Čovjek je životinja koja je broj glasova i tonova uspjela da umnoži do krajnje mjere, pri čemu riječ sama po sebi nema viši smisao od jednog životinjskog glasa - tome govore u prilog i bezbrojne strane riječi u različitim jezicima. Prednost riječi je ta što otvara mogućnost za formiranje 30 na 30u različitih glasova. Sjetimo se i toga da su pojedina slova nastajala od slika različitih životinja (Egipat). S treće strane insekt predstavlja sintezu različitih boja u zvuk. Npr. moguće je "mjeriti temperaturu vazduha" brojeći skakavce koji se oglašavaju. Njihov broj je veći sa porastom temperature, a sa porastom temperature trava vene čime se mijenja njena boja i uslovi života skakavaca (ugroženost). Sa četvrte strane biljka predstavlja sintezu više mirisa u boju. Kada bakterije počnu intenzivno da luče gasove, biljke počinju da venu (ugroženost: žuta). Sa pete strane jednoćelijski organizmi predstavljaju sintezu različitih ukusa u miris. One asimiluju materiju oko sebe i ako je asmililacija uspješna one se razmnožavaju, a ako je asimilacija neuspješna one izbacuju materiju iz sebe u obliku gasova. Te gasove mi možemo da mirišemo, pogotovo u jesen. Asimilacija materije se može izvesti ako moguće različite materije pomiješati. Sa padom temperature opada i sposobnost materija da se miješaju i asimiluju i sa tim raste potreba bakterija da izbacuju materiju (na "apsolutnoj" nuli su sve materije u švrstom agregatnom stanju i nemoguće ih je miješati). Sa šeste strane ... itd

Живот Фридриха Ничеа

Suprotstavljen vladajućem mišljenju svojih suparnika , Niče se susreo sa mnogim problemima tadašnjeg vremena. Naime, iz mnogih razloga , on, sa prezirom govori o čoveku svog vremena. Gadi se svakog s kim deli prostor, vreme i vazduh. Njegovo vreme je izgubilo pravu vrednost i veličanstvenost koju nosi sa sobom, i u isti mah se pretvorilo u sliku sveta kojom vlada ne instinkt ljubavi, radosti i sreće, vec instinkt mrznje, srdzbe i razočarenja. Pokušava da na sve moguće načine odvrati čoveka od Boga i da u čoveku probudi volju za istinom, životom i slobodom, a opet u isti mah ukazuje na bedu i veličinu čovekovu. To što u isti mah ukazuje na vrednost čoveka i njegovu nevrednost, ukazuje zapravo na nesavršenost ljudske prirode, i nepostojanje njegovih osećanja. Niče kao nedovoljno uzvišeno biće, kao nepotpuni umetnik svoga vremena, kao većina filosofa, čvrstu ljudsku prirodu pokušava, ali bezuspešno, da podeli na onu vrednu i na onu manje dostojnu poštovanja. U svom opisu morala, koju ću nešto kasnije detaljnije opisati, daje jasnu sliku čoveka kao životinje, kojom vladaju životinjski instinkti. Čovek, po Ničeu dozvoljava da ga strasti ponesu, da robuje svojim željama i nagonima, a dobro je poynato da su životinje te koje robuju svojim instinktima. Upravo od te silne divljine i neobuzdanosti radja se natčovek, tj. odgovorno i savesno biće koje je spremno da svojom uzvišenožću unapredi čovečanstvo. Krivotvoreni pojmovi Boga i morala postaju apstraktni životu, oni gube svoj realitet u svetu, i dovode do toga da nemaju nikakvu vrednost. Biti moralan u najmanju ruku znači dobiti zivot. Ako želimo život slobodnog čoveka moral nam je nepotreban. Svaka pobeda, bilo ona moralna ili nemoralna dobija se na isti način, lazima, prevarom i tome slično, tvrdi Niče. Čini mi se da se u ovakvim stavovima jasno oslikava njegova mržnja i prezir prema svetu i životu.

Jelena FRido — Претходни непотписани коментар оставио је корисник 212.200.79.134 (разговордоприноси) | 23. септембар 2007. у 20:11

Извори

лепо је што пишете, нигде извора, немогуће је лепо допунити овај чланак изборима. требаће ми десетак књига да похватам све што је написано, како на овој страници, тако и на страници где је чланак. ово заслужује да се обрише и уради изнова. Doktoraron (разговор) 13:03, 25. октобар 2013. (CEST)[одговори]