Dijagnostička virusologija
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c8/3410903_%D8%A2%D8%B2%D9%85%D8%A7%DB%8C%D8%B4%DA%AF%D8%A7%D9%87_%D8%AA%D8%AE%D8%B5%D8%B5%DB%8C_%D8%AA%D8%B4%D8%AE%DB%8C%D8%B5_%DA%A9%D9%88%D9%88%DB%8C%D8%AF_%DB%B1%DB%B9_%D8%AF%D8%B1_%D8%A7%D9%87%D9%88%D8%A7%D8%B2.jpg/200px-3410903_%D8%A2%D8%B2%D9%85%D8%A7%DB%8C%D8%B4%DA%AF%D8%A7%D9%87_%D8%AA%D8%AE%D8%B5%D8%B5%DB%8C_%D8%AA%D8%B4%D8%AE%DB%8C%D8%B5_%DA%A9%D9%88%D9%88%DB%8C%D8%AF_%DB%B1%DB%B9_%D8%AF%D8%B1_%D8%A7%D9%87%D9%88%D8%A7%D8%B2.jpg)
Dijagnostička virusologija (engl. Diagnostic Virusology) je skup metoda laboratorijske dijagnostike virusnih infekcija. Dijagnostička virologija je u 21. veku doživela čitav niz brzih promena usled pojave molekularnih tehnika i povećane kliničke osetljivosti seroloških ispitivanja.[1]
Značaj[уреди | уреди извор]
Dijagnostička virusologija je od izuzetnog značaj kod virusnih infekcija u nekim oblastima kliničke medicine, kod:
- imunokompromitovanih pacijenta,
- bolesnika sa transplantiranim oganima,
- transplantacije koštane srži,
- HIV pozitivnih pacijenta,
- pacijente sa seksualno prenosivim bolestima,
- akutnih respiratornih infekcija,
- gastrointestinalnih infekcija (naročito kod male dece, ali i kod odraslih),
- infekcija sličnim mononukleozi,
- akutnih ili hroničnih virusnih hepatitisia,
- teških infekcija oka,
- kod novorođene dece i fetuse sa kongenitalnim infekcijama.[1]
Dijagnostika virusološka takođe ima poseban značaj za javno zdravlje, jer uspešno, identifikuje uzročnika respiratornih infekcija i krucijalna je za prepoznavanje novih sojeva virusa influence i može inicirati program masovne imunizacije u slučaju pojave epidemije.[2]
Metode[уреди | уреди извор]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c5/Electron_Microscope.jpg/200px-Electron_Microscope.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a9/ELISA.jpg/200px-ELISA.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7f/96_well_PCR_plate-03.jpg/200px-96_well_PCR_plate-03.jpg)
Od najpoznatijih metoda virusologije u kliničkoj laboratorisjkoj dijagnostici se primenjuju:
Vizuelizacija virusa elektronskim mikroskopom[уреди | уреди извор]
Elektronska mikroskopija je složena, skupa, tehnički komplikovana metoda dijagnostike virusa, koja zahteva dobro obučen kadar, koji je samo jedan od nedostataka metode. U druge nedostke spadaju:
- niska osetljivost (potrebno je > 106 virusnih čestica/ml ili gr uzorka),
- virusi koji imaju iste morfološke karakteristike (oblik, veličinu i simetriju) odnosno pripadaju istoj familiji ne mogu se diferencirati elektronskom mikroskopijom.
Zato je ova metoda uglavnom ograničene upotrebe, koja se svodi na istraživačke laboratorije i centre.[3][4]
Detekcija virusnih antigena[уреди | уреди извор]
Ova meroda se zasniva na imunofluorescencija, imunoenzimskim testovima (imunoperoksidaza, ELISA, aglutinacija). Najčešće se metodama detekcije virusnih antigena, koristi za njihovu identifikuju:[1]
U uzorcima iz respiratornog trakta — identifikuju se: respiratorni sincicijalni virus (RSV), virusa influence i parainfluence, adenovirusi
U uzorcima iz kožnih lezija — identifikuje se HSV i VZV
U uzorku stolice — identifikuje se rotavirus
U uzorcima krvi pacijenta — identifikuje se HSV i VZV i CMV i hepatitis B virus (površinski antigen)
Detekcija virusnog genoma[уреди | уреди извор]
Detekcija virusnog genoma je molekularna tehnika koja se zasniva na PCR, drugim tehnikama amplifikacije nukleinskih kiselina, DNK ili RNK hibridizaciji i sekvenciranje nukleinskih kiselina
Detekcija virusnog genoma u novije vreme se pokazalae kao dobra metoda, kod virusnog genoma (DNK ili RNK) za:[1]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/5c/Poyes_merreces_H9N2_o%C3%BBs_n%C3%A9n_norm%C3%A5s.jpg/200px-Poyes_merreces_H9N2_o%C3%BBs_n%C3%A9n_norm%C3%A5s.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d1/Hemagglutination_assay.jpg/200px-Hemagglutination_assay.jpg)
- otkrivanje novih virusa,
- ispitivanje rezistencije virusa,
- dizajniranje novih antivirusnih lekova,
- dizajniranje vakcina.
Izolocija virusa (ćelijska kultura)[уреди | уреди извор]
Izolacija virusa ili ćelijska kultura, može da bude iz:
- embrionisanih jaja,
- laboratorijske životinje.
Dokazivanje antivirusnih antitela u serumu (serologija)[уреди | уреди извор]
Serologija se zasniva na:
- testu neutralizacije,
- testu inhibicije hemaglutinacije,
- testu aglutinacije,
- testu fiksacije komplementa,
- ELISA,
- imunofluorescenciji,
- vestern blot tehnici.
Izolacija virusa u ćelijskoj kulturi, iako je vrlo senzitivna i specifična metoda, primenjuje se samo u bolje opremljenim laboratorijama jer zahteva specifičnu opremu i određeno iskustvo mikrobiologa.
Dijagnostička primena seroloških testova[уреди | уреди извор]
Neki od primera dijagnostičke primene seroloških testova u virusologiji prikazan je u donjoj tabeli:[5]
Test | Pimeri primene testa |
---|---|
Fiksacija komplementa |
|
ELISA |
|
Imunofluorescencija |
|
Aglutinacija |
|
Vestern blot i rekombinantni imunovezujući eseji |
|
Izvori[уреди | уреди извор]
- ^ а б в г Nevena Arsenović-Ranin, Marina Milenković, Zorica Stojić-Vukanić, Imunološke i molekularne tehnike u laboratorijskoj dijagnostici virusnih infekcija, Arh.farm. 2010;60: pp. 1257
- ^ Storch GA. Diagnostic Virology. In: Knipe DM, Howley PM. Fields Virology. 4th ed. Lippincott Williams & Wilkins, 2001: 493-531.
- ^ Kudesia G, Wreghitt. Clinical and Diagnostic Virology. Cambridge University Press, 2009.
- ^ Murray PR, Witebsky FG. The Clinician and the Microbiology Laboratory. In: Mandell, Douglas and Bennett´s principles and practice of infectious diseases, eds. Gerald L. Mandell, John E. Bennett, Raphael Dolin. 7th ed., Churchill Livingstone Elsevier, 2010: 233-65.
- ^ Nevena Arsenović-Ranin, Marina Milenković, Zorica Stojić-Vukanić, Imunološke i molekularne tehnike u laboratorijskoj dijagnostici virusnih infekcija, Arh.farm. 2010;60: pp. 1268
Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]
![]() | Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |