Ktistaji
Ktistaji (грч. κτίσται) su bili društvena klasa Miza u antičkoj tračkoj kulturi.
Oni su izbjegavali ishranu koja sadrži bilo koje živo biće, uglavnom koristeći med i mleko kao osnovne namirnice.
Iz tog razloga, oni su nazivani „bogobojažnim”.
Ne samo da su poštovali ograničenja u ishrani, već su se uzdržavali od zajedničkog života sa ženama. Vodili su život u celibatu i nikada se nijesu vjenčavali.[1]
Njih su Tračani držali na počasnom mjestu u društvu. Život im je bio posvećen bogovima.
Opisao ih je Strabon, pozivajući se na Posejdonijusa.[2]
Prema Strabonu, bez obzira da li su u celibatu ili ne, zajednički su se nazivali Hippemolgi („oni koji muzu kobile“), Galactophagi („žive od mlijeka“) ili Abii („ne žive (sa ženama)“).[3]
Komparativna analiza[уреди | уреди извор]
Strabon, u istom odjeljku primjećuje da su ih Grci mješali sa Getima (ili Geto-Dačanima).[4]
Ekvivalent društvene klase Ctistae kod Dačana vjerovatno su bil Polistai. Pojedini naučnici smatraju da su neki od podvižnika živjeli u grupama i stanovali u zgradama, pa otuda i razlika da se nazivaju Polistai „gradski stanovnici“.[5]
Reference[уреди | уреди извор]
- ^ „Palaeolexicon - The Thracian word ktistai”. www.palaeolexicon.com. Приступљено 2022-04-25.
- ^ Strabo, Geography VII.3.3: and there are some of the Thracians who live apart from woman-kind; these are called "Ctistae," and because of the honour in which they are held, have been dedicated to the gods and live with freedom from every fear;
- ^ Strabo, Geography VII.3.3: , men most just," but he calls them "Abii" more especially for this reason, that they live apart from women, since he thinks that a life which is bereft of woman is only half-complete ;
- ^ Strabo, Geography VII.3.3
- ^ Josephus Flavius (1826), Whiston, William, ур., The Works of Flavius Josephus, the Learned and Authentic Jewish Historian and Celebrated Warrior, 3, Edinburgh: T. & J. Allman, стр. 56n