Raspeće — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Autobot (разговор | доприноси)
м Разне исправке
Ред 1: Ред 1:
[[File:Crucifixion.jpg|thumb|right|300px|Rimsko razapinjanje Isusa]]
[[Слика:Crucifixion.jpg|мини|right|300px|Rimsko razapinjanje Isusa]]


'''Razapinjanje''' ili '''raspeće''' predstavlja drevnu metodu [[smrtna kazna|pogubljenja]] koja se izvodila pričvršćivanjem osuđene osobe - bilo vezanjem bilo klinovima - na drvenu podlogu, najčešće u obliku [[krst]]a - te njenim ostavljanjem da umre od gladi i dehidracije.
'''Razapinjanje''' ili '''raspeće''' predstavlja drevnu metodu [[smrtna kazna|pogubljenja]] koja se izvodila pričvršćivanjem osuđene osobe - bilo vezanjem bilo klinovima - na drvenu podlogu, najčešće u obliku [[krst]]a - te njenim ostavljanjem da umre od gladi i dehidracije.


Razapinjanje se često praktikovalo u [[Stari vijek|Starom vijeku]] - od strane [[Perzijsko Carstvo|Perzijanaca]], [[Seleukidi|Seleukida]], [[Kartagina|Kartaginjana]] i [[Drevni Rim|Rimljana]]. Kaznu razapinjanjem je u Rimu godine 337. ukinuo car [[Konstantin I]] u znak poštovanja prema [[Isus Hrist|Isusu Hristu]] - najpoznatijoj od svih žrtava razapinjanja.<ref name=britannica>{{Cite web|author=Encyclopædia Britannica |url=http://www.britannica.com/eb/article-9028045 |title=Encyclopaedia Britannica Online: crucifixion |publisher=Britannica.com |date= |accessdate=2009-12-19}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.mb-soft.com/believe/text/crucifix.htm |title=Crucifixion |publisher=Mb-soft.com |date= |accessdate=2009-12-19}}</ref> Nakon toga se razapinjanje koristilo gotovo isključivo u ne-hrišćanskim zemljama, od čega je najpoznatiji [[Japan]] u doba Tokugavinog šogunata. Danas se očuvalo jedino u kaznenom zakonodavstvu [[Iran]]a.
Razapinjanje se često praktikovalo u [[Stari vijek|Starom vijeku]] - od strane [[Perzijsko Carstvo|Perzijanaca]], [[Seleukidi|Seleukida]], [[Kartagina|Kartaginjana]] i [[Drevni Rim|Rimljana]]. Kaznu razapinjanjem je u Rimu godine 337. ukinuo car [[Konstantin I]] u znak poštovanja prema [[Isus Hrist|Isusu Hristu]] - najpoznatijoj od svih žrtava razapinjanja.<ref name=britannica>{{Cite web|author=Encyclopædia Britannica |url=http://www.britannica.com/eb/article-9028045 |title=Encyclopaedia Britannica Online: crucifixion |publisher=Britannica.com |date= |accessdate = 19. 12. 2009.}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.mb-soft.com/believe/text/crucifix.htm |title=Crucifixion |publisher=Mb-soft.com |date= |accessdate = 19. 12. 2009.}}</ref> Nakon toga se razapinjanje koristilo gotovo isključivo u ne-hrišćanskim zemljama, od čega je najpoznatiji [[Japan]] u doba Tokugavinog šogunata. Danas se očuvalo jedino u kaznenom zakonodavstvu [[Iran]]a.


Određene hrišćanske zajednice ponekad praktikuju ritualno razapinjanje u kojima raspete osobe odaju počast Hristu nastojeći da se poistovjeti s njegovim patnjama, a za što su najpoznatiji primjer [[Filipini]].
Određene hrišćanske zajednice ponekad praktikuju ritualno razapinjanje u kojima raspete osobe odaju počast Hristu nastojeći da se poistovjeti s njegovim patnjama, a za što su najpoznatiji primjer [[Filipini]].
Ред 10: Ред 10:


==Dertalji==
==Dertalji==
[[Slika:Caravaggio-Crucifixion of Peter.jpg|left|thumb|220px|Raspeće svetog Petra]]
[[Slika:Caravaggio-Crucifixion of Peter.jpg|left|мини|220px|Raspeće svetog Petra]]


Raspeće se često radilo da bi se terorisao i odvraćanje prisutnih od činjenja istih prestupa. Žrtve su ostavljane da i posle smrti kao upozorenje. Samo raspeće je činjeno da bi se omogućila spora i bolna smrt.
Raspeće se često radilo da bi se terorisao i odvraćanje prisutnih od činjenja istih prestupa. Žrtve su ostavljane da i posle smrti kao upozorenje. Samo raspeće je činjeno da bi se omogućila spora i bolna smrt.

Верзија на датум 18. март 2011. у 13:02

Rimsko razapinjanje Isusa

Razapinjanje ili raspeće predstavlja drevnu metodu pogubljenja koja se izvodila pričvršćivanjem osuđene osobe - bilo vezanjem bilo klinovima - na drvenu podlogu, najčešće u obliku krsta - te njenim ostavljanjem da umre od gladi i dehidracije.

Razapinjanje se često praktikovalo u Starom vijeku - od strane Perzijanaca, Seleukida, Kartaginjana i Rimljana. Kaznu razapinjanjem je u Rimu godine 337. ukinuo car Konstantin I u znak poštovanja prema Isusu Hristu - najpoznatijoj od svih žrtava razapinjanja.[1][2] Nakon toga se razapinjanje koristilo gotovo isključivo u ne-hrišćanskim zemljama, od čega je najpoznatiji Japan u doba Tokugavinog šogunata. Danas se očuvalo jedino u kaznenom zakonodavstvu Irana.

Određene hrišćanske zajednice ponekad praktikuju ritualno razapinjanje u kojima raspete osobe odaju počast Hristu nastojeći da se poistovjeti s njegovim patnjama, a za što su najpoznatiji primjer Filipini.

Najpoznatija referenca na razapinjanje jeste raspeće koje predstavlja važan simbol za katolike, pravoslavce, orijentalne hrišćane, s time da protestanti preferiraju korištenje krsta bez Isusovog tijela na njemu.

Dertalji

Raspeće svetog Petra

Raspeće se često radilo da bi se terorisao i odvraćanje prisutnih od činjenja istih prestupa. Žrtve su ostavljane da i posle smrti kao upozorenje. Samo raspeće je činjeno da bi se omogućila spora i bolna smrt.

Izvori

  1. ^ Encyclopædia Britannica. „Encyclopaedia Britannica Online: crucifixion”. Britannica.com. Приступљено 19. 12. 2009. 
  2. ^ „Crucifixion”. Mb-soft.com. Приступљено 19. 12. 2009. 

Vidi još

Spoljašnje veze