Restrikcioni modifikacioni sistem — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Нова страница: '''Restrikcioni modifikacioni sistem''' (''RM sistem'') koriste bakterije, a verovatno i neki drugi prokariotski organizmi, da bi se zašti…
 
Ред 1: Ред 1:
'''Restrikcioni modifikacioni sistem''' (''RM sistem'') koriste [[bakterija|bakterije]], a verovatno i neki drugi [[prokariote|prokariotski]] organizmi, da bi se zaštitili od strane [[DNK]], kao što je DNK [[bakteriofag]]a. Ovaj fenomen je prvi put uočen tokom [[1950e|1950-tih]]. Utvrđeno je da pojedine bakterijske vrste inhibiraju (ograničavaju) rast virusa. Taj efekat je pripisan sekventno specifičnim [[restrikcioni enzim|restrikcionim enzimima]].
'''Restrikcioni modifikacioni sistem''' (''RM sistem'') koriste [[bakterija|bakterije]], a verovatno i neki drugi [[prokariote|prokariotski]] organizmi, da bi se zaštitili od strane [[DNK]], kao što je DNK [[bakteriofag]]a. Ovaj fenomen je prvi put uočen tokom [[1950e|1950-tih]]. Utvrđeno je da pojedine bakterijske vrste inhibiraju (ograničavaju) rast virusa. Taj efekat je pripisan sekventno specifičnim [[restrikcioni enzim|restrikcionim enzimima]].

Bakterije imaju [[restrikcioni enzim|restrikcione enzimime]], koji se nazivaju i ''restrikcione endonukleaze'', koji presecaju dvostruke [[DNK]] lance u fragmente na specifičnim mestima. Oni se zatim dalje razgrađuju posredstvom drugih endonukleaza. Infekcija se sprečava putem efektivnog uništavanja strane [[DNK]] unesene infektivnim agensom (poput [[bakteriofag]]a). Aproksimativno četvrtina poznatih bakterija poseduje RM sisteme i tih oko jedne polovine ima više jednog tipa sistema.


== Reference ==
== Reference ==

Верзија на датум 28. мај 2012. у 21:03

Restrikcioni modifikacioni sistem (RM sistem) koriste bakterije, a verovatno i neki drugi prokariotski organizmi, da bi se zaštitili od strane DNK, kao što je DNK bakteriofaga. Ovaj fenomen je prvi put uočen tokom 1950-tih. Utvrđeno je da pojedine bakterijske vrste inhibiraju (ograničavaju) rast virusa. Taj efekat je pripisan sekventno specifičnim restrikcionim enzimima.

Bakterije imaju restrikcione enzimime, koji se nazivaju i restrikcione endonukleaze, koji presecaju dvostruke DNK lance u fragmente na specifičnim mestima. Oni se zatim dalje razgrađuju posredstvom drugih endonukleaza. Infekcija se sprečava putem efektivnog uništavanja strane DNK unesene infektivnim agensom (poput bakteriofaga). Aproksimativno četvrtina poznatih bakterija poseduje RM sisteme i tih oko jedne polovine ima više jednog tipa sistema.

Reference