Toharci — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат

Инлајн

Верзија на датум 29. децембар 2020. у 03:09

Toharci ili Tohari^[1] su bili indoevropski narod, koji je govorio toharskim jezicima. Nastanjivali su područje Tarimskog basena, na zapadu današnje Kine (pokrajina Sinkjang). Po veri su bili budisti i manihejci. Toharska kultura je preživela do 7. veka nove ere, kada se na prostore Toharaca naseljavaju turkijski Ujguri, koji će asimilovati Toharce.

Naziv potiče iz 19. veka kad ih tadašnji istraživači poistovećuju sa grupom po nazivu Tókharoi koja nastanjuje Baktriju i o kojoj se pisalo u starogrčkim izvorima. Iako se ne radi o istim plemenima, naziv se ustalio.

Neki istraživači povezuju Toharce s Afanasevo kulturom istočnog Sibira (3500. pne do 2500. pne), s mumijama iz Tarima (1800. pne) i s Juedžima koji su poznati iz kineskih spisa. Potonji su uglavnom migrirali iz zapadnog dela Gansu u Baktriju tokom drugog veka pne, a zatim na severozapad Indijskog potkontinenta, gde osnivaju Kušansko carstvo.^[2]

Ime

Na početku 20. veka arheolozi otkrivaju niz rukopisa u oazama Tarimske zavala koji su pisani dvama bliskim ali tada još nepoznatim indoeuropskim jezicima. Još jedan tekst pronađen na istim prostorima, budističko djelo pisano staroturkijskim jezikom, sadržava napomenu da se radi o prijevodu sa Sanskrta, posredstvom nekog toxrï jezika. Istraživač Friedrich W. K. Müller zaključuje da je taj jezik posrednički jezik povezan s novootkrivenim jezicima.^[3]

Müller ih naziva toharima (Tocharisch na njemačkom), povezujući toxrï s etnonimom Tókharoi (starogrčki: Τόχαροι) kojeg je Strabon nadjenuo jednom od skitskih plemena i koja su osvojila Grčko-Baktrijsko Kraljevstvo (današnji Afganistan i Pakistan) u drugoj polovici drugog stoljeća pr. Kr^[4]. Taj pak naziv dolazi iz indoiranskog (staroperzijski tuxāri-, Sanskrt tukhāra) a naziv Toharistan se obično odnosi na Baktriju iz prvog milenija, ali i na provinciju Takar u Afganistanu. Tókharoi se danas često poistovjećuju s Yuezhima iz kineskih spisa, osnivačima Kušanskog Carstva.^[5] No, danas je također poznato da su ti ljudi govorili baktrijskim jezikom, istočnoiranskim jezikom koji se uvelike razlikuje od toharskih jezika. Unatoč tomu, naziv toharski se ustalio kao naziv jezika kojim su pisani rukopisi iz Tarimske zavale kao i za ljude koji su ih proizveli.

Rukopisi su pisani dvama različitim jezicima koje nazivamo toharski A (također istočnotoharski ili turfanski, prema gradu Turpan) i toharski B (također zapadnotoharski ili kučanski prema gradu Kuča). Endonim povijesnih Toharaca iz vremena šestog do osmog stoljeća je možda kuśiññe (toharski B), značenja "od kraljevstva Kuča i Agni", i ārśi (toharski A). U jednom od tekstova na toharskom A koristi se naziv ārśi-käntwā, što znači "u jeziku Arsi" (gdje bi ārśi bilo povezano s argenteus odnosno sjajno, blistavo). Prema Douglasu Q. Adamsu, Toharci su za sebe možda koristili naziv ākñi što bi značilo "graničari".

Povjesničar Bernard Sergent je koristio naziv Arśi-Kuči kojeg je pak nedavno promijenio u Agni-Kuči.^[6]

Davni stanovnici Tarimske zavale

J. P. Mallory i Victor H. Mair tvrde da su toharski jezici pristigli u Tarimsku i Turpansku zavalu s područja Afanasevo kulture, neposredno na sjeveru. Afanasevo kultura (3500. pr. Kr. do 2500. pr. Kr.) pokazuje kulturološku i genetsku vezu s kulturama srednjoazijskih stepa koje su bile bliske Indoeuropljanima, ali je dovoljno starija od Andronovo kulture (dovedene u vezu s indoirancima) da izolira toharske jezike od indoiranskih inovacija poput procesa satemizacije.^[7]

Mumije iz Tarima

Mumije iz Tarima (1800. pr. Kr.) su pronađene na istom području kao i toharski tekstovi i freske Tarimske zavale (300. do 900. godina) a indoeuropskog su podrijetla i ukazuju na Europeidnu rasu svjetlih očiju i boje kose. Nepoznato je jesu li mumije i freske povezane.

Godine 2008. iskopani su u okolici Turpana ostaci muškarca. Tijelo muškarca je bilo zakopano s nizom praktičnih i ceremonijskih objekata, među njima strijeljačkom opremom, harfom i 789 grama kanabisa. Istraživači tijelo povezuju s Guši kulturom. Uz pomoć datiranja ugljikom-14, pokapanje je okvirno datirano na 700. godinu. Od ukupno 500 grobova samo dva sadržavaju kanabis što istraživače navodi na zaključak da su te dvije osobe možda bile šamani.

2009. godine su analizirani ostaci trideset osoba iz Xiaohe grobnice kako bi se istražili njihovi Y-kromosom i mitohonrdijski DNK markeri. Rezultati sugeriraju da je na području Tarimske zavale još u Brončano doba živjelo stanovništvo miješanog zapadnjačkog i istočnjačkog podrijetla. Mitohondrijski DNA Xiahoe (mtDNA) ljudi je pretežito istočnoazijska haploskupina C s manjim brojem H i K haploskupina, dok su njihove očinske linije sve zapadnoeuroazijske R1a1a. Geografsko područje na kojem se zbilo miješanje tih grupa je nepoznato no pretpostavlja se da je južni Sibir vjerojatan.^[8]

Reference

^ Kapović, Mate.: Uvod u indoeuropsku lingvistiku, 2008, str. 88.
^ Kim, Ronald.: Introduction to Tocharian, 2012.
^ Tocharian Online: Series Introduction, Todd B. Krause and Jonathan Slocum, University of Texas as Austin.
^ "Most of the Scythians, beginning from the Caspian Sea, are called Dahae Scythae, and those situated more towards the east Massagetae and Sacae; the rest have the common appellation of Scythians, but each separate tribe has its peculiar name. All, or the greatest part of them, are nomads. The best known tribes are those who deprived the Greeks of Bactriana, the Asii, Pasiani, Tochari, and Sacarauli, who came from the country on the other side of the Iaxartes, opposite the Sacae and Sogdiani" (Strabo, 11-8-2)
^ Beckwith, Christopher (2009). Empires of the Silk Road: A History of Central Asia from the Bronze Age to the Present. Princeton University Press. стр. 380—383. ISBN 978-0-691-15034-5.
^ Sergent, Bernard (2005) [1995]. Les Indo-Européens: Histoire, langues, mythes (2nd изд.). Payot. стр. 113—117.
^ Anthony, David W. (2007). The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age Riders from the Eurasian Steppes Shaped the Modern World. Princeton, NJ: Princeton University Press. стр. 264—265. ISBN 978-0-691-05887-0.
^ Li, Chunxiang. „Evidence that a West-East admixed population lived in the Tarim Basin as early as the early Bronze Age”. BMC Biology. Приступљено 17. 2. 2010.

Literatura

Mallory, J. P. (новембар 2015). „The Problem of Tocharian Origins” (PDF). Sino-Platonic Papers. 259: 4.
Adams, Douglas Q. (2013), A Dictionary of Tocharian B (2nd изд.), Rodopi, ISBN 978-90-420-3671-0.
Beckwith, Christopher I. (2009), Empires of the Silk Road: A History of Central Asia from the Bronze Age to the Present, Princeton University Press, ISBN 978-0-691-15034-5.
Chen, Kwang-tzuu; Hiebert, Fredrik T. (1995), „The late prehistory of Xinjiang in relation to its neighbors”, Journal of World Prehistory, 9 (2): 243—300, JSTOR 25801077, S2CID 161858422, doi:10.1007/bf02221840.
Di Cosmo, Nicola (2000), „Ancient city-states of the Tarim Basin”, Ур.: Hansen, Mogens Herman, A Comparative Study of Thirty City-state Cultures, Copenhagen: Kongelige Danske Videnskabernes Selskab, стр. 393—407, ISBN 978-87-7876-177-4.
Hansen, Valerie (2012), The Silk Road, Oxford University Press, ISBN 978-0-195-15931-8.
Li, Chunxiang; Li, Hongjie; Cui, Yinqiu; Xie, Chengzhi; Cai, Dawei; Li, Wenying; Mair, Victor H.; Xu, Zhi; Zhang, Quanchao; Abuduresule, Idelis; Jin, Li; Zhu, Hong; Zhou, Hui (2010), „Evidence that a West-East admixed population lived in the Tarim Basin as early as the early Bronze Age”, BMC Biology, 8 (15): 15, PMC 2838831 , PMID 20163704, doi:10.1186/1741-7007-8-15.
Loewe, Michael (1979), „Introduction”, Ур.: Hulsewé, Anthony François Paulus, China in Central Asia: The Early Stage: 125 BC – AD 23, Brill, стр. 1—70, ISBN 978-90-04-05884-2.
Mallory, J.P. (2015), „The problem of Tocharian origins: an archaeological perspective” (PDF), Sino-Platonic Papers (259).
Mallory, J.P.; Adams, Douglas Q. (1997), Encyclopedia of Indo-European Culture, Taylor & Francis, ISBN 978-1-884964-98-5.
Mallory, J.P.; Mair, Victor H. (2000), The Tarim Mummies: Ancient China and the Mystery of the Earliest Peoples from the West, London: Thames & Hudson, ISBN 978-0-500-05101-6.
Millward, James A. (2007), Eurasian Crossroads: A History of Xinjiang, Columbia University Press, ISBN 978-0-231-13924-3.
Walter, Mariko Namba (1998), „Tocharian Buddhism in Kucha: Buddhism of Indo-European Centum Speakers in Chinese Turkestan before the 10th Century C.E.” (PDF), Sino-Platonic Papers, 85.
Wechsler, Howard J. (1979), „T'ai-tsung (reign 624–49) the consolidator”, Ур.: Twitchett, Dennis, The Cambridge History of China, Volume 3: Sui and T'ang China, 589–906 AD, Part 1, Cambridge: Cambridge University Press, стр. 188—241, ISBN 978-0-521-21446-9.
Winter, Werner (1998), „Tocharian”, Ур.: Ramat, Giacalone Anna; Ramat, Paolo, The Indo-European languages, London: Routledge, стр. 154—168, ISBN 978-0-415-06449-1.
Yü, Ying-shih (1986), „Han foreign relations”, Ур.: Twitchett, Dennis; Loewe, Michael, The Cambridge History of China, Volume 1: The Ch'in and Han Empires, 221 BC–AD 220, Cambridge: Cambridge University Press, стр. 377—462, ISBN 978-0-521-24327-8.
Baldi, Philip. 1983. An Introduction to the Indo-European Languages. Carbondale. Southern Illinois University Press.
Barber, Elizabeth Wayland. 1999. The Mummies of Ürümchi. London. Pan Books.
Beekes, Robert. 1995. Comparative Indo-European Linguistics: An Introduction. Philadelphia. John Benjamins.
Hemphill, Brian E. and J.P. Mallory. 2004. "Horse-mounted invaders from the Russo-Kazakh steppe or agricultural colonists from Western Central Asia? A craniometric investigation of the Bronze Age settlement of Xinjiang" in American Journal of Physical Anthropology vol. 125 pp 199ff.
Lane, George S. 1966. "On the Interrelationship of the Tocharian Dialects," in Ancient Indo-European Dialects, eds. Henrik Birnbaum and Jaan Puhvel. Berkeley. University of California Press.
Ning, Chao, Chuan-Chao Wang, Shizhu Gao, Y. Yang and Yinqiu Cui. “Ancient Genomes Reveal Yamnaya-Related Ancestry and a Potential Source of Indo-European Speakers in Iron Age Tianshan”. In: Current Biology 29 (2019): 2526-2532.e4. https://doi.org/10.1016/j.cub.2019.06.044
Walter, Mariko Namba 1998 "Tocharian Buddhism in Kucha: Buddhism of Indo-European Centum Speakers in Chinese Turkestan before the 10th Century C.E." Sino-Platonic Papers 85.
Xu, Wenkan 1995 "The Discovery of the Xinjiang Mummies and Studies of the Origin of the Tocharians" The Journal of Indo-European Studies, Vol. 23, Number 3 & 4, Fall/Winter 1995, pp. 357–369.
Xu, Wenkan 1996 "The Tokharians and Buddhism" In: Studies in Central and East Asian Religions 9, pp. 1–17.

Spoljašnje veze

Tocharian alphabet at omniglot.com
Tocharian alphabet
Modern studies are developing a Tocharian dictionary.
Mark Dickens, 'Everything you always wanted to know about Tocharian'.
A dictionary of Tocharian B by Douglas Q. Adams (Leiden Studies in Indo-European 10), xxxiv, 830 pp., Rodopi: Amsterdam – Atlanta, 1999.
Žhivko Voynikov (Bulgaria). Some Ancient Chinese Names In East Turkestan And Central Asia And The Tocharian Question

[1] Kapović, Mate.: Uvod u indoeuropsku lingvistiku, 2008, str. 88.

[2] Kim, Ronald.: Introduction to Tocharian, 2012.

[Tocharian_Online-3] Tocharian Online: Series Introduction, Todd B. Krause and Jonathan Slocum, University of Texas as Austin.

[4] "Most of the Scythians, beginning from the Caspian Sea, are called Dahae Scythae, and those situated more towards the east Massagetae and Sacae; the rest have the common appellation of Scythians, but each separate tribe has its peculiar name. All, or the greatest part of them, are nomads. The best known tribes are those who deprived the Greeks of Bactriana, the Asii, Pasiani, Tochari, and Sacarauli, who came from the country on the other side of the Iaxartes, opposite the Sacae and Sogdiani" (Strabo, 11-8-2)

[Beckwith-5] Beckwith, Christopher (2009). Empires of the Silk Road: A History of Central Asia from the Bronze Age to the Present. Princeton University Press. стр. 380—383. ISBN 978-0-691-15034-5.

[6] Sergent, Bernard (2005) [1995]. Les Indo-Européens: Histoire, langues, mythes (2nd изд.). Payot. стр. 113—117.

[7] Anthony, David W. (2007). The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age Riders from the Eurasian Steppes Shaped the Modern World. Princeton, NJ: Princeton University Press. стр. 264—265. ISBN 978-0-691-05887-0.

[bronzeageadmix-8] Li, Chunxiang. „Evidence that a West-East admixed population lived in the Tarim Basin as early as the early Bronze Age”. BMC Biology. Приступљено 17. 2. 2010.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

@@ Ред 1: / Ред 1: @@
+{{short description|Indo-European ethnic group}}
-{{bez_izvora}}
-[[Датотека:QizilDonors.jpg|мини|300п|Тохарци на фрески из 6. века]]
+[[Датотека:QizilDonors.jpg|мини|300п|Toharci na freski iz 6. veka]]
-'''Тохарци''' су били [[Индоевропљани|индоевропски народ]], који је говорио [[Тохарски језици|тохарским језицима]]. Настањивали су подручје [[Таримски басен|Таримског басена]], на западу данашње [[Кина|Кине]] (покрајина [[Синкјанг]]). По вери су били [[будизам|будисти]] и [[манихејство|манихејци]]. Тохарска култура је преживела до 7. века нове ере, када се на просторе Тохараца насељавају [[Туркијски народи|туркијски]] [[Ујгури]], који ће асимиловати Тохарце.
+'''Toharci''' ili '''Tohari'''<ref>Kapović, Mate.: [http://darhiv.ffzg.unizg.hr/1901/1/392402.Kapovic_-_Indoeuropska_lingvistika.pdf Uvod u indoeuropsku lingvistiku], 2008, str. 88.</ref> su bili [[Indoevropljani|indoevropski narod]], koji je govorio [[Toharski jezici|toharskim jezicima]]. Nastanjivali su područje [[Tarimski basen|Tarimskog basena]], na zapadu današnje [[Kina|Kine]] (pokrajina [[Sinkjang]]). Po veri su bili [[budizam|budisti]] i [[manihejstvo|manihejci]]. Toharska kultura je preživela do 7. veka nove ere, kada se na prostore Toharaca naseljavaju [[Turkijski narodi|turkijski]] [[Ujguri]], koji će asimilovati Toharce.
-{{клица-народ}}
+Naziv potiče iz [[19. vek]]a kad ih tadašnji istraživači poistovećuju sa grupom po nazivu -{''Tókharoi''}- koja nastanjuje [[Baktrija|Baktriju]] i o kojoj se pisalo u starogrčkim izvorima. Iako se ne radi o istim plemenima, naziv se ustalio.
+Neki istraživači povezuju Toharce s Afanasevo kulturom istočnog [[Sibir|Sibira]] (3500. pne do 2500. pne), s mumijama iz Tarima (1800. pne) i s [[Yuezhi|Juedžima]] koji su poznati iz kineskih spisa. Potonji su uglavnom migrirali iz zapadnog dela [[Gansu]] u Baktriju tokom [[2. век п. н. е.|drugog veka pne]], a zatim na severozapad [[Indijski potkontinent|Indijskog potkontinenta]], gde osnivaju [[Kušansko carstvo]].<ref>Kim, Ronald.: [http://enlil.ff.cuni.cz/system/files/tocharian.pdf Introduction to Tocharian], 2012.</ref>
+== Ime ==
+{{rut}}
+Na početku [[20. vek]]a arheolozi otkrivaju niz rukopisa u oazama Tarimske zavala koji su pisani dvama bliskim ali tada još nepoznatim indoeuropskim jezicima. Još jedan tekst pronađen na istim prostorima, budističko djelo pisano staroturkijskim jezikom, sadržava napomenu da se radi o prijevodu sa [[Sanskrt|Sanskrta]], posredstvom nekog ''toxrï'' jezika. Istraživač Friedrich W. K. Müller zaključuje da je taj jezik posrednički jezik povezan s novootkrivenim jezicima.<ref name="Tocharian Online">[http://www.utexas.edu/cola/centers/lrc/eieol/tokol-0-X.html Tocharian Online: Series Introduction], Todd B. Krause and Jonathan Slocum, University of Texas as Austin.</ref>
+Müller ih naziva ''toharima'' (''Tocharisch'' na njemačkom), povezujući ''toxrï'' s etnonimom ''Tókharoi'' ([[Starogrčki jezik|starogrčki]]: ''Τόχαροι'') kojeg je [[Strabon]] nadjenuo jednom od [[Skiti|skitskih]] plemena i koja su osvojila [[Grčko-Baktrijsko Kraljevstvo]] (današnji [[Afganistan]] i [[Pakistan]]) u drugoj polovici [[2. stoljeće pr. Kr.|drugog stoljeća pr. Kr]]<ref>"Most of the Scythians, beginning from the [[Caspian Sea]], are called [[Dahae]] Scythae, and those situated more towards the east [[Massagetae]] and [[Saka|Sacae]]; the rest have the common appellation of Scythians, but each separate tribe has its peculiar name.  All, or the greatest part of them, are nomads. The best known tribes are those who deprived the Greeks of [[Bactria]]na, the Asii, Pasiani, Tochari, and Sacarauli, who came from the country on the other side of the [[Jaxartes|Iaxartes]], opposite the Sacae and [[Sogdians|Sogdiani]]" ([[Strabo]], [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0198%3Abook%3D11%3Achapter%3D8%3Asection%3D2 11-8-2])</ref>. Taj pak naziv dolazi iz [[Indoiranski jezici|indoiranskog]] ([[staroperzijski]] ''tuxāri''-, [[Sanskrt]] ''tukhāra)'' a naziv ''Toharistan'' se obično odnosi na Baktriju iz prvog milenija, ali i na provinciju [[Takar]] u Afganistanu. ''Tókharoi'' se danas često poistovjećuju s Yuezhima iz kineskih spisa, osnivačima Kušanskog Carstva.<ref name="Beckwith">{{cite book |first=Christopher |last=Beckwith |title=Empires of the Silk Road: A History of Central Asia from the Bronze Age to the Present |pages=380–383 |year=2009 |publisher=Princeton University Press |isbn= 978-0-691-15034-5 }}</ref> No, danas je također poznato da su ti ljudi govorili [[Baktrijski jezik|baktrijskim jezikom]], [[Istočnoiranski jezici|istočnoiranskim jezikom]] koji se uvelike razlikuje od toharskih jezika. Unatoč tomu, naziv ''toharski'' se ustalio kao naziv jezika kojim su pisani rukopisi iz Tarimske zavale kao i za ljude koji su ih proizveli.
+Rukopisi su pisani dvama različitim jezicima koje nazivamo [[toharski A]] (također ''istočnotoharski'' ili ''turfanski'', prema gradu [[Turpan]]) i [[Toharski B (jezik)|toharski B]] (također ''zapadnotoharski'' ili ''kučanski'' prema gradu [[Kuča]]). [[Endonim]] povijesnih Toharaca iz vremena šestog do osmog stoljeća je možda ''kuśiññe'' (toharski B), značenja "od kraljevstva Kuča i Agni", i ''ārśi'' (toharski A). U jednom od tekstova na toharskom A koristi se naziv ''ārśi-käntwā'', što znači "u jeziku Arsi" (gdje bi ''ārśi'' bilo povezano s ''argenteus'' odnosno ''sjajno'', ''blistavo''). Prema Douglasu Q. Adamsu, Toharci su za sebe možda koristili naziv ''ākñi ''što bi značilo "graničari".
+Povjesničar Bernard Sergent je koristio naziv ''Arśi-Kuči'' kojeg je pak nedavno promijenio u ''Agni-Kuči''.<ref>{{cite book | title=Les Indo-Européens: Histoire, langues, mythes | first=Bernard | last=Sergent | authorlink=Bernard Sergent | publisher=Payot | edition=2nd | year=2005 | origyear=1995 | pages=113–117 }}</ref>
+== Davni stanovnici Tarimske zavale ==
+[[File:Tarimbecken 3. Jahrhundert.png|thumb|Prikaz Tarimske zavale, čiji krajnji sjever su nastanjivali Toharci.|right]]
+J. P. Mallory i Victor H. Mair tvrde da su toharski jezici pristigli u Tarimsku i [[Turpan|Turpansku]] zavalu s područja Afanasevo kulture, neposredno na sjeveru. Afanasevo kultura (3500. pr. Kr. do 2500. pr. Kr.) pokazuje kulturološku i genetsku vezu s kulturama srednjoazijskih stepa koje su bile bliske [[Indoeuropljani|Indoeuropljanima]], ali je dovoljno starija od Andronovo kulture (dovedene u vezu s indoirancima) da izolira toharske jezike od indoiranskih inovacija poput procesa satemizacije.<ref>{{cite book|last=Anthony|first=David W.|title=The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age Riders from the Eurasian Steppes Shaped the Modern World|year=2007|publisher=Princeton University Press|location=Princeton, NJ|isbn=978-0-691-05887-0|pages=264–265|url=http://books.google.com/books?id=nLIufwC4szwC&pg=PA308}}</ref>
+=== Mumije iz Tarima ===
+Mumije iz Tarima (1800. pr. Kr.) su pronađene na istom području kao i toharski tekstovi i [[Freska|freske]] Tarimske zavale (300. do 900. godina) a indoeuropskog su podrijetla i ukazuju na [[Europeidi|Europeidnu]] rasu svjetlih očiju i boje kose. Nepoznato je jesu li mumije i freske povezane.
+Godine 2008. iskopani su u okolici Turpana ostaci muškarca. Tijelo muškarca je bilo zakopano s nizom praktičnih i ceremonijskih objekata, među njima [[Streljaštvo|strijeljačkom]] opremom, [[Harfa|harfom]] i 789 grama [[Kanabis|kanabisa]]. Istraživači tijelo povezuju s Guši kulturom. Uz pomoć [[Datiranje ugljikom-14|datiranja ugljikom-14]], pokapanje je okvirno datirano na 700. godinu. Od ukupno 500 grobova samo dva sadržavaju kanabis što istraživače navodi na zaključak da su te dvije osobe možda bile [[Šamanizam|šamani]].
+[[File:Central Asian Buddhist Monks.jpeg|thumb|Freska s prikazom interakcije toharskog budističkog redovnika (lijevo) i njegovog istočnoazijskog učenika. Moguće je da su Toharci imali ulogu u prijenosu Budizma na područje Kine.]]
+. godine su analizirani ostaci trideset osoba iz [[Xiaohe]] grobnice kako bi se istražili njihovi Y-kromosom i mitohonrdijski [[DNK]] markeri. Rezultati sugeriraju da je na području Tarimske zavale još u [[Brončano doba]] živjelo stanovništvo miješanog zapadnjačkog i istočnjačkog podrijetla. Mitohondrijski DNA Xiahoe (mtDNA) ljudi je pretežito istočnoazijska haploskupina C s manjim brojem H i K haploskupina, dok su njihove očinske linije sve zapadnoeuroazijske R1a1a. Geografsko područje na kojem se zbilo miješanje tih grupa je nepoznato no pretpostavlja se da je južni [[Sibir]] vjerojatan.<ref name="bronzeageadmix">
+{{cite web
+|url=http://www.biomedcentral.com/1741-7007/8/15#IDAH0OBH
+|title=Evidence that a West-East admixed population lived in the Tarim Basin as early as the early Bronze Age
+|publisher=[[BMC Biology]]
+|accessdate=17 February 2010
+|last=Li
+|first=Chunxiang
+}}</ref>
+== Reference ==
+{{Reflist|}}
+== Literatura ==
+{{refbegin|30em}}
+* {{cite journal |last1=Mallory |first1=J. P. |title=The Problem of Tocharian Origins |journal=Sino-Platonic Papers |date=November 2015 |volume=259 |page=4 |url=http://sino-platonic.org/complete/spp259_tocharian_origins.pdf}}
+* {{citation
+  | given = Douglas Q. | surname = Adams | author-link = Douglas Q. Adams
+  | title = A Dictionary of Tocharian B
+  | publisher = Rodopi | edition = 2nd | year = 2013 | isbn = 978-90-420-3671-0
+  | postscript = .
+  }}
+* {{citation
+  | given = Christopher I. | surname = Beckwith
+  | author-link = Christopher I. Beckwith
+  | title = Empires of the Silk Road: A History of Central Asia from the Bronze Age to the Present
+  | publisher = Princeton University Press | year = 2009
+  | isbn = 978-0-691-15034-5
+  | url = https://archive.org/details/EmpieresOfTheSilkRoad
+  | postscript = .
+  }}
+* {{citation
+  | title = The late prehistory of Xinjiang in relation to its neighbors
+  | given1 = Kwang-tzuu | surname1 = Chen
+  | given2 = Fredrik T. | surname2 = Hiebert
+  | journal = Journal of World Prehistory | volume = 9 | number = 2
+  | year = 1995 | pages = 243–300
+  | jstor = 25801077
+  | postscript = . | doi=10.1007/bf02221840
+  | s2cid = 161858422 }}
+* {{citation
+  | chapter = Ancient city-states of the Tarim Basin
+  | given = Nicola | surname = Di Cosmo
+  | pages = 393–407
+  | title = A Comparative Study of Thirty City-state Cultures
+  | editor-given = Mogens Herman | editor-surname = Hansen
+  | location = Copenhagen | publisher = Kongelige Danske Videnskabernes Selskab | year = 2000
+  | isbn = 978-87-7876-177-4
+  | postscript = .
+  }}
+* {{citation
+  | title = The Silk Road
+  | given = Valerie
+  | surname = Hansen
+  | publisher = Oxford University Press
+  | year = 2012
+  | isbn = 978-0-195-15931-8
+  | postscript = .
+  | url = https://archive.org/details/isbn_9780195159318
+  }}
+* {{citation
+  | given1 = Chunxiang | surname1 = Li | given2 = Hongjie | surname2 = Li
+  | given3 = Yinqiu | surname3 = Cui | given4 = Chengzhi | surname4 = Xie
+  | given5 = Dawei | surname5 = Cai | given6 = Wenying | surname6 = Li
+  | given7 = Victor H. | surname7 = Mair | given8 = Zhi | surname8 = Xu
+  | given9 = Quanchao | surname9 = Zhang | given10 = Idelis | surname10 = Abuduresule
+  | given11 = Li | surname11 = Jin | given12 = Hong | surname12 = Zhu
+  | given13 = Hui | surname13 = Zhou
+  | title = Evidence that a West-East admixed population lived in the Tarim Basin as early as the early Bronze Age
+  | journal = BMC Biology | volume = 8 | issue = 15 | pages = 15 | year = 2010
+  | pmid = 20163704 | pmc = 2838831 | doi = 10.1186/1741-7007-8-15
+  | postscript = .
+  }}
+* {{citation
+  | chapter = Introduction | pages = 1–70
+  | given = Michael | surname = Loewe | author-link = Michael Loewe
+  | title = China in Central Asia: The Early Stage: 125 BC – AD 23
+  | editor-given = Anthony François Paulus | editor-surname = Hulsewé
+  | publisher = Brill | year = 1979 | isbn = 978-90-04-05884-2
+  | postscript = .
+  }}
+* {{citation
+  | title = The problem of Tocharian origins: an archaeological perspective
+  | given = J.P. | surname = Mallory | author-link = J. P. Mallory
+  | journal = Sino-Platonic Papers | number = 259 | year = 2015
+  | url = http://sino-platonic.org/complete/spp259_tocharian_origins.pdf
+  | postscript = .
+  }}
+* {{citation
+  | given1 = J.P. | surname1 = Mallory
+  | given2 = Douglas Q. | surname2 = Adams | author-link2 = Douglas Q. Adams
+  | title = Encyclopedia of Indo-European Culture
+  | publisher = [[Taylor & Francis]] | year = 1997 | isbn = 978-1-884964-98-5
+  | postscript = .
+  }}
+* {{citation | given1 = J.P. | surname1 = Mallory | given2 = Victor H. | surname2 = Mair | author-link2 = Victor H. Mair | title = The Tarim Mummies: Ancient China and the Mystery of the Earliest Peoples from the West | publisher = Thames & Hudson | location = London | year = 2000 | isbn = 978-0-500-05101-6 | postscript = . | url = https://archive.org/details/tarimmummiesanci00mall }}
+* {{citation
+  | title = Eurasian Crossroads: A History of Xinjiang
+  | given = James A. | surname = Millward
+  | publisher = Columbia University Press | year = 2007
+  | isbn = 978-0-231-13924-3
+  | postscript = .
+  }}
+* {{citation
+  | given = Mariko Namba | surname = Walter
+  | url = http://www.sino-platonic.org/complete/spp085_tokharian_buddhism_kucha.pdf
+  | title = Tocharian Buddhism in Kucha: Buddhism of Indo-European Centum Speakers in Chinese Turkestan before the 10th Century C.E.
+  | journal = Sino-Platonic Papers | volume = 85 | year = 1998
+  | postscript = .
+  }}
+* {{cite Cambridge History of China | volume = 3
+  | chapter = T'ai-tsung (reign 624–49) the consolidator
+  | given = Howard J. | surname = Wechsler
+  | pages = 188–241
+  | mode = cs2 | postscript = .
+  }}
+* {{citation
+  | chapter = Tocharian
+  | given = Werner | surname = Winter
+  | pages = 154–168
+  | title = The Indo-European languages
+  | editor1-given = Giacalone Anna | editor1-surname = Ramat
+  | editor2-given = Paolo | editor2-surname = Ramat
+  | location = London | publisher = Routledge | year = 1998 | isbn = 978-0-415-06449-1
+  | postscript = .
+  }}
+* {{cite Cambridge History of China | volume = 1
+  | chapter = Han foreign relations
+  | surname = Yü | given = Ying-shih
+  | pages = 377–462
+  | mode = cs2 | postscript = .
+  }}
+* [[Philip Baldi|Baldi, Philip]]. 1983. ''An Introduction to the Indo-European Languages.'' Carbondale. Southern Illinois University Press.
+* Barber, Elizabeth Wayland. 1999. ''The Mummies of Ürümchi''. London. Pan Books.
+* [[Robert Beekes|Beekes, Robert]]. 1995. ''Comparative Indo-European Linguistics: An Introduction.'' Philadelphia. John Benjamins.
+*Hemphill, Brian E. and J.P. Mallory. 2004. "Horse-mounted invaders from the Russo-Kazakh steppe or agricultural colonists from Western Central Asia? A craniometric investigation of the Bronze Age settlement of Xinjiang" in ''American Journal of Physical Anthropology'' vol. 125 pp 199ff.
+* Lane, George S. 1966. "On the Interrelationship of the Tocharian Dialects," in ''Ancient Indo-European Dialects'', eds. Henrik Birnbaum and [[Jaan Puhvel]]. Berkeley. University of California Press.
+* Ning, Chao, Chuan-Chao Wang, Shizhu Gao, Y. Yang and Yinqiu Cui. “Ancient Genomes Reveal Yamnaya-Related Ancestry and a Potential Source of Indo-European Speakers in Iron Age Tianshan”. In: ''Current Biology'' 29 (2019): 2526-2532.e4. https://doi.org/10.1016/j.cub.2019.06.044
+* Walter, Mariko Namba 1998 [http://www.sino-platonic.org/complete/spp085_tokharian_buddhism_kucha.pdf "Tocharian Buddhism in Kucha: Buddhism of Indo-European Centum Speakers in Chinese Turkestan before the 10th Century C.E."] ''Sino-Platonic Papers'' '''85'''.
+* Xu, Wenkan 1995 "The Discovery of the Xinjiang Mummies and Studies of the Origin of the Tocharians" ''The Journal of Indo-European Studies'', Vol. 23, Number 3 & 4, Fall/Winter 1995, pp.&nbsp;357–369.
+* Xu, Wenkan 1996 "The Tokharians and Buddhism" In: ''Studies in Central and East Asian Religions'' 9, pp.&nbsp;1–17.
+{{refend}}
+== Spoljašnje veze ==
+{{Commons category-lat|Tocharians}}
+* -{[http://www.omniglot.com/writing/tocharian.htm Tocharian alphabet] at omniglot.com}-
+* -{[http://titus.fkidg1.uni-frankfurt.de/didact/idg/toch/tochbr.htm Tocharian alphabet]}-
+* -{[http://www.wordgumbo.com/ie/cmp/toch.htm Modern studies are developing a Tocharian dictionary.]}-
+* -{[http://www.oxuscom.com/eyawtkat.htm Mark Dickens, 'Everything you always wanted to know about Tocharian'.]}-
+* -{[http://ieed.ullet.net/tochB.html A dictionary of Tocharian B by Douglas Q. Adams] (Leiden Studies in Indo-European 10), xxxiv, 830 pp., Rodopi: Amsterdam – Atlanta, 1999. }-
+* -{[http://www.bulgari-istoria-2010.com/booksBG/SOME%20ANCIENT%20CHINESE%20NAMES%20IN%20EAST%20TURKESTAN%20-%20final.pdf Žhivko Voynikov (Bulgaria). Some Ancient Chinese Names In East Turkestan And Central Asia And The Tocharian Question]}-
+{{Authority control-lat}}
 [[Категорија:Индоевропски народи]]