Đuro Gavela

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đuro Gavela
Datum rođenja(1907-08-17)17. avgust 1907.
Mesto rođenjaBosanski PetrovacAustrougarska
Datum smrti2. februar 1978.(1978-02-02) (70 god.)
Mesto smrtiBeogradSFRJ

Đuro Gavela (Bosanski Petrovac, 17. avgust 1907Beograd, 2. februar 1978) bio je srpski književnik, esejista, književni istoričar, antologičar[1] cincarskog porekla.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Filozofski fakultet završio je u Beogradu 1932. Školske godine 1933/23 je boravio u Francuskoj.[1] Od 1929. bio je činovnik Ministarstva prosvete[2], od 1945. urednik u izdavačkom preduzeću Prosveta, Nolita od 1950, a od 1949 upravnik Dositejeva i Vukova muzeja u Beogradu.[1]

Godine 1975. pokrenuo je i uređivao serijske publikacije „Kovčežić“ (1958-1973) i „Vukov sabor“ u Tršiću (1970-1973).[2]

Književni rad je počeo poezijom, sarađujući u većem broju predratnih časopisa. Posle je prešao na kritičku prozu, objavivši u Književnosti, Književnim novinama, Savremeniku i Politici više članaka i eseja.

Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Antologija srpskohrvatske posleratne lirike, Beograd 1937;
  • Srpska književna zadruga pod okupacijom, Beograd 1945;
  • Dositej Obradović, Beograd 1950:
  • Stari Beograd, Beograd 1951

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 209. 
  2. ^ a b „GAVELA Đuro”. snp.org.rs. Pristupljeno 27. 1. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Tekst dr Božidara Novakovića univ. prof., Filozofski fakultet Novi Sad u Enciklopediji Jugoslavije JLZ „Miroslav Krleža“, Zagreb 1986. tom 4. str 322