Đuro Gavela
Đuro Gavela | |
---|---|
Datum rođenja | 17. avgust 1907. |
Mesto rođenja | Bosanski Petrovac, Austrougarska |
Datum smrti | 2. februar 1978.70 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, SFRJ |
Đuro Gavela (Bosanski Petrovac, 17. avgust 1907 — Beograd, 2. februar 1978) bio je srpski književnik, esejista, književni istoričar, antologičar[1] cincarskog porekla.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Filozofski fakultet završio je u Beogradu 1932. Školske godine 1933/23 je boravio u Francuskoj.[1] Od 1929. bio je činovnik Ministarstva prosvete[2], od 1945. urednik u izdavačkom preduzeću Prosveta, Nolita od 1950, a od 1949 upravnik Dositejeva i Vukova muzeja u Beogradu.[1]
Godine 1975. pokrenuo je i uređivao serijske publikacije „Kovčežić“ (1958-1973) i „Vukov sabor“ u Tršiću (1970-1973).[2]
Književni rad je počeo poezijom, sarađujući u većem broju predratnih časopisa. Posle je prešao na kritičku prozu, objavivši u Književnosti, Književnim novinama, Savremeniku i Politici više članaka i eseja.
Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Antologija srpskohrvatske posleratne lirike, Beograd 1937;
- Srpska književna zadruga pod okupacijom, Beograd 1945;
- Dositej Obradović, Beograd 1950:
- Stari Beograd, Beograd 1951
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Tekst dr Božidara Novakovića univ. prof., Filozofski fakultet Novi Sad u Enciklopediji Jugoslavije JLZ „Miroslav Krleža“, Zagreb 1986. tom 4. str 322